1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - zanimljivosti


Oton Kučera - osebujan intelektualac, znanstvenik i popularizator znanosti

Oton Kučera svojim je radom i znanjem ostavio dubok i neizbrisiv trag u znanosti - prvenstveno fizici, meteorologiji i astronomiji. Čini se da je danas nedovoljno poznat široj javnosti pa koristimo godišnjice njegova rođenja i smrti kao podsjetnik na veličinu njegove intelektualne ostavštine.

Djetinjstvo, školovanje i osnivanje meteorološke postaje u Vinkovcima

Oton Kučera, rođen je u Petrinji 31. prosinca 1856. kao prvo od trinaestero djece. Djetinjstvo je proveo u Otočcu, a gimnaziju je polazio u Senju i Vinkovcima gdje je i maturirao sa samo 16 godina! Kako je bio talentiran i odličan učenik, dodijeljena mu je stipendija i otišao je na studij fizke, matematike i astronomije u Beč.

Boravak u Beču itekako je značajan za njegov kasniji rad jer se na Bečkoj zvjezdarnici počeo baviti praktičnom astronomijom. Koliko je bio izniman student govori i činjenica da mu je ponuđeno mjesto asistenta u Beču, no Kučera odbija ponudu i odlazi u Vinkovce gdje 1877. postaje učiteljem matematike i fizike u Kraljevskoj velikoj gimnaziji (1877. – 1886.). U Vinkovcima je utemeljio i meteorološku postaju 1877., sudjelovao u opremanju postaje metetorološkim instrumenatima te obavljao motrenja. Za svog boravka u Vinkovcima napisao je i dva meteorološka rada: Čestoća vjetrova u Vinkovcima (1880./1.) i O postanku i prognozi mraza (1885./6.).

Pretpostavlja se da je Kučera postao zaljubljenik u vrijeme i vremenske pojave polazeći gimnazju u Senju te se oduševio prirodom i Velebitom putujući u školu iz Otočca u Senj i tako iskusio mnoge prirodne pojave poput snijega, bure, magle, oblaka...

Zvjezdarnica i meteorološka postaja u Požegi

Krajem rujna 1886. dolazi u Požegu gdje radi kao profesor fizike, matematike i krasopisa u Kraljevskoj velikoj gimnaziji. U Požegi osniva i zvjezdarnicu, a na već postojećoj postaji obavlja meteorološka motrenja i unapređuje ju.

Meteorološka postaja u Požegi utemeljena je još 1883. kao kišomjerna postaja IV. najnižeg stručnog ranga, od 1885. do 1888. imala je status postaje III. ranga jer je osim kišomjera imala i termometar. Kučerinom zaslugom postaja je dobila status postaje II. ranga. Došavši u Požegu, Kučera je bio glavni motritelj i svoja je opažanja zapisao u članku Meteorologijska postaja na kraljevskoj gimnaziji u Požegi. Na postaji su se od 1. listopada 1889. tri puta na dan (7 h, 14 h i 12 h) i bilježe sljedeći klimatologički elementi: tlak i temperatura zraka, vlažnost zraka, parni tlak u zraku, smjer i jakost vjetra, smjer i oblik oblaka te oborine. U motriteljskim poslovima Kučeri su pomagali i njegovi učenici. Vodio je računa da meteorološki instrumenti budu ispravno postavljeni i da ispravno rade.

Popularizator znanosti

Za svog boravka u Požegi Kučera je počeo objavljivati i popularno-znanstvene članke o meteorologiji prvenstveno namijenjene mladima, ali i ostalom pučanstvu. Tako je u časopisu Pobratim 1891. godine objavio članak Vrtlozi u uzdušnom oceanu i vrijeme po Evropi u četiri opsežna nastavka u kojima tumači prognoziranje ili tumačenje vremena. Njegovi su članci vrlo zanimljivi jer se u njima znao na jednostavan i lako razumljiv način obratiti svojim čitateljima, a i jasno se može zaključiti da je vrlo revno proučavao i čitao strane knjige o toj relativno mladoj znanosti. Iste mu je godine objavljena i treća poučna knjiga Crte o magnetizmu i elektricitetu.

Grički motritelj

Sljedeće je godine, 1892., premješten u Zagreb gdje je radi kao profesor matematike, fizike i astronomije u Realnoj gimnaziji koja se tada nalazila na Griču. Zanimljivo je da je iste godine i Andrija Mohorovičić premješten u Zagreb kako bi preuzeo dužnost vremenskog motritelja i upravitelja meteorološkog opservatorija na Griču nakon smrti profesora Stožira. Tadašnja meteorološka postaja bila je smještena u zgradi gimnazije u sklopu fizikalnog kabineta.

Radeći s mladim ljudima Kučera je neumorno promicao svoja znanja i znanstvene novitete. Tako je 1897. nastalo i Kučerino najvažnije meteorološko djelo Vrieme – Crtice iz meteorologije. Djelo je prvenstveno nastalo kao udžbenik namijenjen srednjoškolcima no to je zapravo prva stručno-popularna knjiga iz meteorologije u Hrvatskoj, a koja nije prijevod neke strane knjige. Sam ističe u knjizi kako je čitao i proučavao najnoviju stručnu i popularnu literaturu i svoja znanja na prihvatljiv način prenio čitateljstvu. U predgovoru ove knjige napisao je: Uz astronomiju nema jamačno prirodne nauke, za koju bi se velika publika kulturnih nauka toliko zanimala, kao za meteorologiju. Uzrok tome osobitome zanimanju, koje pisac po analogiji predpostavlja, i u hrvatskoj inteligenciji, ne ćemo smjeti tražiti u nauci samoj, nego više u tomu, što je predmet te nauke, naša atmosfera i pojavi u njoj, s mnogih strana svezan sa svakidašnjim životom čovjeka...

Ovom knjigom Kučera je približio meteorologiju širem čitateljstvu i povezao općepoznate činjenice o motrenju i vremenu. Tako poučava čitateljstvo da je meteorologija dio fizike, a vješto napominje uz mladu naučnu meteorologiju živi još krepkim životom stara, mogli bismo reći, pučka meteorologija, koja je u opreci s rezultatima prve.

Osim ove knjige, u ovom je razdoblju pisao i popularne članke: Sablasti u uzduhu, Sablasti i prikaze, Polarno svjetlo ili luč te članak o atmosferskim pojavama Pijavice.

Utemeljitelj Zvjezdarnice Zagreb

Po svom primarnom obrazovanju Kučera je bio astronom stoga je važno naglasiti da se neumorno bavio tom znanstvenom granom. Već je u Požegi osnovao školsku zvjezdarnicu te se upoznao se s biskupom Strossmayerom koji ga je nastavio podržavati u njegovom radu kada je došao u Zagrebu gdje priprema svoju astronomsku knjigu Naše nebo. Kako je bio svjestan nedostatka obrazovanja iz astronomije, predložio je osnivanje astronomske sekcije pri Hrvatskom naravoslovnom društvu. Sekcija je osnovana 1902. na njegov poticaj, bio je njezin prvi pročelnik, a pokušao je osnovati katedru za astronomiju pri Mudroslovnom fakultetu. Interes za astronomiju među tadašnjom inteligencijom bio je doista velik. O tome govori i činjenica da su se za te teme zanimali i mnogi književnici poput Eugena Kumičića, K. Š. Gjalskog, Milana Šenoe te Janka Leskovara, koji je u svojoj noveli Misao na vječnost pokazao dobro poznavanje astronomije i pobudio interes čitateljstva. Godine 1903. Kučera je krenuo korak dalje, te je pokreno i osnovao društvenu zvjezdarnicu na Popovu tornju (svečano otvorena 5. prosinca 1903.). Bio je ujedno i njezin prvi upravitelj sve do 1913. Popov toranj na Kučerin je prijedlog odabran kao idealna lokacija za zvjezdarnicu i osobno je pazio da se gradnja pokretne kupole za teleskop izvede prema strogo znanstvenim pravilima. U čast otvaranja zagrebačke zvjezdarnice hajdelberški astronom August Kopff asteroidu br. 589 dao ime Croatia.

Zagrebačka zvjezdarnica i danas izvrsno služi svojoj svrsi te je najbolji spomenik svome velikom inicijatoru.

Udžbenici, knjige i prva disertacija iz povijesti matematike

Kako je svoj je profesionalni rad započeo prvenstveno kao srednjoškolski profesor fizike, rezultat njegovog obrazovnog rada su brojni udžbenici i knjige. U Požegi je napisao opsežnu monografiju Crtice o magnetizmu i elektricitetu (1891.). Godine 1902. objavljena Eksperimentalnu fizika — za srednje i njima slične škole, a 1903. djelo Valovi i zrake u kojem se bavio svim oblicima titranja materijalnih čestica i elektromagnetskim valovima, spominje telegraf i telefon, Edisonov fonograf koji je upravo tih godina izazvao veliko zanimanje u svijetu, te govori o bežičnim vezama. U knjizi Novovjeki izumi u nauci, obrtu i umjetnosti, opisao je rad pojedinih strojeva, njihovu tehničku izvedbu, mogućnosti njihove praktične primjene i njihovo značenje u životu čovjeka i u privredi. Ovo je važno spomenuti jer je svojim djelima učinio napore za stvaranje hrvatske elektrotehničke terminologije. Mnogo je pisao i o elektricitetu i elektrotehnici, pa se smatra jednim od osnivača naše elektrotehnike.

Važan je i Kučerin doprinos proučavanju djela matematičara Marina Getaldića koje je na osobit način predstavio široj javnosti i upoznao je s ovim našim znanstvenikom. Godine 1893. obranio je svoju disertaciju O Marinu Getaldiću, patriciju dubrovačkom, znamenitom matematiku i fiziku na početku XVII. vijeka. U njoj je obuhvatio i objektivno analizirao sva njegova matematička djela. Prva je to disertacija iz povijesti matematike na Zagrebačkom sveučilištu.

Svestrani intelektualac

Ovdje smo uspjeli pobrojati tek glavna postignuća prof. dr. sc. Otona Kučere. Bio je osebujan intelektualac, znanstvenik i popularizator znanosti koji doista zaslužuje posebno mjesto u hrvatskoj povijesti jer je svojim djelovanjem i ljubavlju prema prirodoslovlju obogatio svijet znanosti. Bavio se znanošću na svim razinama uz to pišući, podučavajući ili čak prevodeći stručne knjige.

Iako usmjeren na znanost, nova otkrića, podučavanje gimnazijalaca, bio je i čovjek otvorena srca za one kojima je itekako trebala kakva financijska pomoć ili potpora. Mnogi zapisi govore o tome koliko je bio skroman i ponizan čovjek, a dobrobit drugih bila mu je imperativ. Bio je veliki znanstvenik, tankoćutan i obazriv čovjek za sve što se oko njega događa. Umro je u Zagrebu 29. prosinca 1931.

Naš ugledni astronom i popularizator znanosti Korado Korlević više puta je istaknuo kako mu je jedan od uzora u radu Oton Kučera, stoga ne čudi da je prvi numerirani asteroid (7364) koji je otkrio s zvjezdarnice Višnjan (22. svibnja 1996.) nazvao Otonkučera, a ime je službeno objavila komisija International Astronomic Union 2001. godine.

Dodatni izvori:

Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa Život i djelo Otona Kučere (1857. - 1931.), Zvjezdarnica Zagreb, Zagrebački astronomski savez, Zagreb, 2008.

Sijerković, Milan (2009.): Hrvatski vremenoslovci, Crtice iz povijesti hrvatske meteorologije, Zagreb

Digitalna građa prof. dr. Oton Kučera