Objave - zanimljivosti
Snažna pijavica u Splitu 6. siječnja 2016.
DHMZ, 12. 1. 2016. - U poslijepodnevnim satima 6. siječnja 2016. godine na moru ispred grada Splita razvila se pijavica.
Ovu metorološku pojavu u 15 sati i 50 minuta zabilježio je u dnevnik motrenja i fotografirao Mate Pavić, motritelj glavne meteorološke postaje (GMP) Split - Marjan DHMZ-a. U tom trenutku pojava je bila udaljena oko 250 m od postaje (Slika 1.). Pijavica se razvila u sklopu nevremena i bila je praćena grmljavinom, tučom i pljuskom kiše što je i dokumentirano u dnevniku motrenja (Slika 2.). Pijavica je u 15 sati i 55 minuta stigla na kopno i učinila značajnu materijalnu štetu.
Pijavice su atmosferski vrtlozi manjih dimenzija i kratkog trajanja povezane s podnicom konvektivnog oblaka. One su zapravo tornada koja nastaju iznad površine vode (mora, jezera i sl.). U stručnoj literaturi razlikuju se dva tipa tornada, onaj koji nastaje kao dio mezociklone (termin za pojavu prepoznatljivu na Doppler radaru - vrtlog unutar konvektivne oluje koji mora zadovoljavati određene kriterije za veličinu, vertikalnu razvijenost i trajanje), i onaj koji nije dio mezocirkulacije već nastaje duž stacionarne ili slabo pokretne linije konvergencije zraka. To su uglavnom mali i razmjerno slabi vrtlozi te prvo nastaju na podlozi i u interakciji s konvektivnim oblakom i uzlaznom strujom mogu se protegnuti do podnice oblaka i formirati tornado. Na Jadranu najveći broj pijavica upravo nastaje na ovaj drugi način.
Pijavice su česta pojava na Jadranu. Prema rezultatima istraživanja u razdoblju od 2001. do 2011. godine (Slika 3.) zabilježen je 101 dan s pojavom pijavice, a ukupno je zabilježeno 220 pijavica. Podaci u istraživanju dobiveni su s meteoroloških postaja, HR Klima izvještaja, novinskih članaka i izvještaja o štetama koje su pijavice izazvale premještanjem na kopno te upitnika za javnost Jeste li vidjeli pijavicu? Javite nam! dostupnog na mrežnim stranicama DHMZ-a.
Pijavice su češće bilježene posljednjih nekoliko godina. Nagli skok u broju opaženih pijavica svakako se može pripisati sve većoj zainteresiranosti javnosti za praćenje svih meteoroloških pojava, a osobito za one koje su impresivne i po izgledu i po snazi u što svakako spadaju pijavice. Registriranje pojave olakšano je informatizacijom i raširenom upotrebom mobilnih uređaja koji imaju sve naprednije mogućnosti fotografiranja i snimanja pojava.
Pijavice se češće javljaju u toplijem dijelu godine, osobito ljeti i u jesen kada je more još toplo (Slika 4. i 5.), a na području Jadrana učestalije stiže hladan zrak što pogoduje nestabilnosti atmosfere pa tako i nastanku pijavica.
Za nastanak pijavica mora postojati određena statička i dinamička nestabilnost u nižim i srednjim slojevima atmosfere. Ona može biti posljedica različitih procesa u atmosferi, od kojih je najjednostavniji dotok hladnijeg zraka nad toplu podlogu. Također mora postojati i dovoljno jaka vrtložnost, a za nju pak smicanje vjetra (razlika u smjeru i brzini vjetra između dvaju slojeva po visini) u nižim slojevima atmosfere.
Za nastanak tornada važno je izraženo smicanje u dubljem sloju, od tla pa do nekih šest kilometara visine. Jedan od uvjeta za formiranje tornada je i niska visina odnosno razina slobodne konvekcije, kao i niska visina baze oblaka.
Analiza vremenske situacije nad Hrvatskom 6. siječnja 2016.
Tijekom dana preko Hrvatske premještala se visinska dolina i u sklopu nje u poslijepodnevnim satima prizemno se nad srednjim Jadranom nalazila ciklona i pripadni frontalni poremećaji (Slika 6.). Po visini je u naše predjele stizao hladan zrak i srednji dio Jadrana nalazio se na granici toplije zračne mase koju je potiskivala hladna zračna masa sa sjevera.
U takvim okolnostima nastala je linija konvergencije duž koje je bilo izraženo uzlazno gibanje koje je pogodovalo razvoju konvektivnih oblaka lijepo vidljivih na satelitskoj snimci (Slika 7.). Linija konvergencije vidljiva je i na prizemnim mjerenjima vjetra (Slika 8.), naime vjetar sjevernije od Splita već je okrenuo na sjeverozapadni, dok je u vrijeme pojave pijavice na GMP Split - Marjan još puhao jugozapadnjak.
Pijavica je stoga iz smjera jug-jugozapad stigla nad kopno i pritom je anemometar zabilježio najjači udar vjetra od 24 m/s iz smjera 236 ° (JZ). Motritelj je procijenio visinu baze oblaka na 300 m. Uz olujan vjetar podaci tlaka i temperature zraka jasno prikazuju nizak tlak zraka prilikom prolaska pijavice, potom porast tlaka, a temperatura zraka je uz okretanje vjetra na sjeverozapadni smjer također pala (Slika 9., 10., 11.).
Ova pijavica jedna je od rijetkih zabilježenih na meteorološkoj postaji jer se stvorila točno u vrijeme termina motrenja i u neposrednoj blizini meteorološke postaje, a našem motritelju ovo je i prva pijavica u njegovih 11 godina rada.
Prema izgledu, trajanju nakon ulaska na kopno, popratnim pojavama, odrazima na satelitskoj snimci, ali i šteti koja je nastala njezinim prolaskom može se pretpostaviti da ova pijavica spada u prvu kategoriju pijavica odnosno tornada. No, nažalost za potvrdu toga potrebno je imati radarske podatke, a područje Dalmacije za sada većim dijelom nije pokriveno signalom postojećih meteoroloških radara.
Zanimljivosti
- Velik doprinos prikupljanju podataka o pijavicama dali su i mnogi ljubitelji meteorologije kao i lovci na oluje od kojih svakako valja izdvojiti Daniela Pavlinovića iz Dubrovnika čije prekrasne fotografije krase kalendar Svjetske meteorološke organizacije već dvije godine (2015. i 2016.), a ove godine i kalendar Hrvatskog meteorološkog društva.
- Jedna od najizraženijih pijavica u Hrvatskoj zabilježena je kod Bibinja 18. kolovoza 1994. godine koja je čak zarotirala trajekt na moru. O toj pijavici objavljen je i znanstveni rad:
Ivančan Picek B., Britvić, S., Trošić, Ž., Tutiš, V., 1995: Pojava pijavice kod Bibinja 18. kolovoza 1994. Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u Hrvatskoj, 18, 41-51 - Među prvim znanstvenicima koji su opisivali pijavice, kojih je i na Jadranu i na kopnu bilo oduvijek, bio je Ruđer Bošković (1749). Uslijedili su potom radovi A. Mohorovičića (1894), B. Čapke (1987), V. Jurčec (1987), Tutiš i sur. (1985), Tutiš i sur. (1993), Penzar i sur. (2001), D. Poje (2004), Picek i sur. (2005) te I. Stiperski (2005).
Tekst sastavile i pripremile:
Tanja Renko, Josipa Kuzmić i Petra Mikuš Jurković