1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - zanimljivosti


Ambroz Haračić – homo universalis iz Malog Lošinja

Posebna mikroklima i zdravstvene pogodnosti otoka Lošinja nadaleko su poznate. Manje je poznato tko je svijetu otkrio ovaj čarobni otok. Riječ je o znanstveniku i svestranom profesoru prirodoslovnih znanosti Ambrozu vitezu Haračiću (Slika 1.), rođenom 5. prosinca 1855. u Malom Lošinju.

Bečki student i lošinjski profesor

Ambroz Haračić je u Grazu i Beču studirao praktičnu filozofiju, matematiku i kemiju, a od 1879. godine radio je u Pomorskoj školi u Malom Lošinju, koja je u to vrijeme bila hrvatski prosvjetno-znanstveni centar i najviša stručna škola na Jadranu u to doba.

Haračić je u školi predavao (Slika 2.) matematiku, fiziku s osnovama kemije, geometriju, algebru, oceanografiju, meteorologiju i parne nastroje (strojeve op. a.). U doba ravnateljstva Eugena Jelčića, također tadašnjeg vrsnoga znanstvenika, škola je bila središte znanstveno-istraživačkog rada, koji uz Gopčićevu zvjezdarnicu, dovodi Mali Lošinj u razvitku prirodnih znanosti do najjačeg hrvatskog centra na Jadranu krajem 19. st. Nažalost, za vrijeme Prvoga svjetskog rata škola je zatvorena.

Osnivač meteoroloških postaja Mali i Veli Lošinj

Radeći u Pomorskoj školi, Haračić je započeo svoje općenito meteorološko djelovanje. Tako je krajem 1879. započeo i rad meteorološke postaje u Malom Lošinju, koja je isprva bila Haračićeva privatna postaja. Na samome početku mjerne je instumente nabavljao sam o vlastitom trošku te je neko vrijeme mjerenja i motrenja obavljao u vrtu vlastite kuće. Zanimljivo je kako mu je u tome pomagala i supruga Mimi (Marija Marelija) u vrijeme kada je on bio bolestan ili spriječen (Slika 3.).

Ubrzo je uz ravnateljevu podršku svoju postaju preselio pod okrilje Pomorske škole gdje je postala meteorološki opservatorij u čiji su se rad uključiili i učenici. Nakon nekog vremena nije bio zadovoljan opremljenošću postaje meteorološkim spravama, pa se obratio Središnjem meteorološkom zavodu u Beču za pomoć. Iz Beča su stigli novi instrumenti i 1. kolovoza 1880. postaja je dobila službeni status, a 1882. postaje Meteorološki opservatorij Pomorske škole Mali Lošinj. Na njoj su se svakodnevno motrili tlak, temperarura i vlaga zraka, naoblaka, smjer i jačina vjetra te gibanje valova.

Punih 18 godina Haračić je bio motritelj bez ikakve novčane naknade za svoj rad. Svoj posao obavljao je vrlo savjesno i pazio je na točnost mjerenja. Važno je naglasiti kako u Haračićevo vrijeme postaja nije niti jednom prestala s radom. Štoviše, njegovim je nastojanjem 1888. i u Velom Lošinju osnovana meteorološka postaja. Kako je njegov rad bio puzdan i stalan, uspio je u nastojanju da podaci iz Malog Lošinja 1894. dospiju u Europu. On je, naime, brzojavom slao meteorološke podatke u Beč i to dva puta dnevno, a svojim je zalaganjem dobivao i podatke o vremenu sa 16 meteoroloških postaja iz Europe.

Inicijator lječilišnog turizma

Proučavajući klimu i utjecaj bure na krajolik Lošinja, Haračić je 1896. objavio studiju Klima Malog Lošinja u kojoj su po prvi puta objedinjeni podaci o klimatskim uvjetima toga mjesta. U studiji je zaključio kako bura ima razoran učinak na lošinjsku obalu i kao rješenje ovoga problema navodi pošumljavanje zemljišta na južnoj strani otoka. Smatrao je kako će gusto posađena šuma zaštititi krajolik, imanja i kuće, a prvenstveno uvalu Čikat od razornog djelovanja bure. Pošumljavanje otoka počelo je 1885. osnutkom Turističkog društva i Društva za pošumljavanje Malog Lošinja, a nadglednik sadnje bio je sam Haračić.

U prve četiri godine ove akcije zasađeno je 197 000 borova i sudjelovali su svi stanovnici otoka, od kojih su mnogi davali i dobrovoljne priloge za sadnju. Zanimljivo je i kako se sama sadnja odvijala (Slika 4.). Muškarci su najprije iskopali jame duboke 25 cm, koje je Haračić zatim pregledao, a onda su žene sadile mladice stabala. Ovom su akcijom mnoga zapuštena zemljišta pretvorena u prekrasne borove šume, što označuje početak turističkog razvoja otoka. Sam Haračić zalagao se za razvoj lječilišnog, prvenstveno klimatskoterapeutskoga turizma.

Razvoju lječilišnog turizma pogodovalo je i objavljivanje Haračićeve studije u Beču gdje je austrijski dnevni list Die Presse objavio vrlo povoljan osvrt. U njemu je opisan i uskršnji posjet Lošinju grupe profesora s Bečkog medicinskog fakulteta predvođene dr. Schrötterom, uglednim balneologom. U isto vrijeme na otoku je boravio nadvojvoda Carl Stephan te je dr. Schrötter dobio priliku iznijeti mu svoje mišljenje da bi Lošinj zbog svoje povoljne klime mogao postati vrhunskim klimatskim lječilištem. Po tome je Lošinj i danas nadaleko poznat i privlači mnoge turiste i respiratorne bolesnike.

Vrsni botaničar

Uz svoj meteorološki rad, 30 je godina sustavno proučavao lošinjsku vegetaciju. Ambroz Haračić zaslužan je za popisivanje 1018 različitih biljnih vrsta na otoku koje je sistematizirao. Obilazio je mnoge lokalitete i skupio nekoliko tisuća herbarijskih listova. Mnoge je biljke Haračić uzgajao i u vlastitom vrtu. Zanimljivo je kako su mnoge raznolike biljke i biljne vrste na otok donijeli vrsni lošinjski pomorci s raznih strana svijeta kamo su plovili, a kako bi oplemenili i pošumili otok.

Na temelju svojih botaničkih istraživanja, Haračić je 1906. napisao svoj znanstveni rad Otok Lošinj, klima i vegetacija (L’isola di Lussin, il suo clima e la sua vegetazione). Svi floristički podatci dokumentirani su herbarskom zbirkom, koja se danas nalazi u Hrvatskom herbariju Botaničkoga zavoda Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.

Amaterski fotograf

Godine 2012. izdana je publikacija Fotoalbum jednog profesora u kojoj su učenici Srednje škole Ambroza Haračića iz Malog Lošinja istaknuli još jednu zanimjivu crticu o Ambrozu Haračiću. Istražujući povijest otoka Lošinja pronašli su Haračićeve fotografije, i to one koje je sam snimio! Zanimljivo je da se amaterski bavio forografijom. Njegove fotografije nemaju neku umjetničku vrijednost, ali dodatno objašnjavaju Haračićev život i povijest otoka. Osnovni motivi tadašnjih profesionalnih fotografa bile su panorame i portreti u atelijerima, a Haračić je svojim uratcima bilježio lošinjsku svakodnevicu. Fotografirao je panorame Lošinja, društvena, sportska, školska i druga događanja te tako zabilježio događaje na otoku u razdoblju u kojem je živio. Koristio je tehniku suhih ploča. Ploče su pronađene na tavanu njegove kuće. Bile su staklene, veličine 9 cm x 12 cm, a svaka se nalazila pohranjena u žutoj omotnici na kojoj je Haračić vlastoručno napisao redoslijed, datum, sadržaj i marku ploče. Pronađene su ukupno 32 dobro očuvane ploče. Ovo otkriće srednjoškolaca još je jedna potvrda Haračićeve svestranosti te vrijedan zapis svakodnevice otoka u njegovo doba.

Homo universalis

U povijesti je naše zemlje bilo mnogo dičnih i zaslužnih ljudi koji su svojim znanjem i iznimnom intelektualnom sposobnošću obilježili razdoblja u kojim su živjeli. Malološinjanin Ambroz Haračić bio je i preporoditelj i domoljub. Bilježeći i analizirajući meteorološke podatke otoka, proučavajući njegovu floru i obrazujući mlade naraštaje ostavio neizbrisiv trag u znanosti i povijesti.

Bio je pravi homo universalis (Slika 5.) kojemu su dobrobit i briga za svoju širu zajednicu bile na prvome mjestu. Umro je 1. listopada 1916. u svom Malom Lošinju.




Izvori:

150 godina meteoroloških mjerenja, Zagreb, 2014.

M. Sijerković: Hrvatski vremenoslovci, Zagreb, 2002.

https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/2451/haracic-ambroz

https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg%3A343/datastream/PDF/view