Državni hidrometeorološki zavod DHMZ

Objave - zanimljivosti

Detaljna analiza suše 2022.

DHMZ, 2. 9. 2022. - Dugotrajan nedostatak oborine tijekom 2022. u Hrvatskoj, ali i u Europi, ostavio je negativne posljedice u poljoprivredi. Izrazito niski vodostaji rijeka onemogućili su redovitu plovidbu riječnim putevima, a manja jezera su presušila. Dok se zbrajaju štete od ovogodišnje suše, u nastavku dajemo preliminarnu klimatološku ocjenu sušnosti u kontekstu povijesnih zabilježenih suša te osvrt na opažene promjene na području Hrvatske.

U DHMZ-u se praćenje suše operativno provodi putem standardiziranog oborinskog indeksa (SPI) čija vrijednost pokazuje intenzitet sušnih prilika, od umjereno i vrlo sušnih do ekstremno sušnih prilika, za različite vremenske skale (od jednog mjeseca do dvije godine). Na isti način se ocjenjuje i kišnost pojedinog razdoblja. Kratkotrajni deficit oborine do oko tri mjeseca pokazuje meteorološku sušu (SPI3), a ako se deficit oborine nastavi kroz dulji period (SPI6) i ugrožava normalan rast biljaka i prinose poljoprivrednih kultura može nastati agronomska suša. Duljim izostankom oborine (SPI9 i dulje) smanjuju se razine vodenih površina i protoka što dovodi do mogućnosti pojave hidrološke suše. Glavni pokretač za pojavu suše je nedostatak oborine, ali na njezin razvoj i intenzitet utječu i drugi meteorološki parametri poput temperature zraka, brzine vjetra i insolacije.

U Hrvatskoj je prema intenzitetu suše (SPI3) ljeto 2022. bilo do sada najsušnije na gorskim postajama Parg, Ogulin i Zavižan te na otocima sjevernog Hrvatskog primorja (Rab, Mali Lošinj), zatim drugo najsušnije na postajama Puntijarka, Rijeka i Senj te treće najsušnije u Zagrebu i Daruvaru. Na većini postaja najsušnija ljeta bila su 2000., 2003., 2012. i 2017. godine (Slika 1a). Razdoblje u proteklih godinu dana (SPI12; rujan 2021. – kolovoz 2022.) bilo je među pet najsušnijih u sjevernom Hrvatskom primorju te na dijelu središnje (Daruvar, Puntijarka, Karlovac), gorske (Parg, Zavižan, Gospić) i južne Hrvatske (Lastovo, Dubrovnik). Ipak, 12-mjesečni deficit oborine u istom razdoblju 2011./2012. je bio veći. Kako suša ne zahvaća sve regije ravnomjerno, tako i njezino rangiranje nije jednoznačno na području Hrvatske. Unatoč tomu, jasno se ističu dugotrajni deficiti oborine početkom 1990-ih, 2003., 2011./2012., 2017. i 2021. (Slika 1b).

Na dugim vremenskim skalama, npr. 18 mjeseci, ekstremno sušne prilike prevladale su u sjevernom Hrvatskom primorju, Lici i dijelovima središnje Hrvatske. Za isto razdoblje 2012. godine, ekstremno sušno bilo je u gotovo cijeloj Hrvatskoj. U godinama između ove dvije suše, izuzev 2017. koja je bila sušnija od prosjeka, prevladavale su normalne ili kišne prilike u 18-mjesečnom razdoblju prije kolovoza.

Sušna razdoblja

Sušna razdoblja možemo definirati na više načina. Uzastopni niz sušnih dana s količinom oborine manjom od 5 mm ili čak 10 mm korisno je pratiti za potrebe navodnjavanja jer dugotrajno sušno razdoblje može utjecati na sadržaj i propusnost vode u tlu te uzrokovati negativne posljedice u poljoprivredi. U 2022. godini najdulji neprekidni niz sušnih dana u kojima dnevna oborina nije prelazila 10 mm zabilježeno je na postaji Osijek, gdje je trajalo od kraja 2021. do početka svibnja, točnije 134 dana. Nadalje, na postaji Split-Marjan zabilježeno je 125 dana (od početka travnja do sredine kolovoza) s dnevnom količinom oborine manjom od 5.1 mm. Na otocima Hvaru i Lastovu je krajem veljače započelo dugačko sušno razdoblje u trajanju od 106 odnosno 102 dana koje je u lipnju prekinula jednodnevna oborina iznad 10 mm, nakon čega je započelo novo sušno razdoblje u trajanju od 65 (Hvar) i 70 dana (Lastovo). Slično je bilo i na postaji Dubrovnik gdje se na proljetno sušno razdoblje od 67 dana nastavilo ljetno sušno razdoblje od 82 dana. Sušna razdoblja s nešto manjim brojem dana od spomenutih zabilježena su i na drugim postajama diljem Hrvatske, no i njihova trajanja su daleko iznad prosječnih višegodišnjih maksimalnih trajanja. Apsolutni maksimum od 194 dana s količinom oborine manjom od 10 mm zabilježen je 1993. na postaji Hvar.

Na duljim vremenskim skalama sušno razdoblje možemo definirati i prema indeksu SPI tako da započinje s prvim mjesecom koji je bio vrlo sušan (SPI < -1) i traje sve dok je prisutan deficit oborine (SPI < 0) u narednim uzastopnim mjesecima. Suma vrijednosti indeksa SPI u pojedinom sušnom razdoblju određuje magnitudu sušnog razdoblja. Na slici 2 prikazani su povijesni nizovi indeksa SPI1, SPI3 i SPI6 za postaju Pazin. Prema SPI1 (gornji red) sušni period započeo je ekstremno sušnim lipnjem 2021. Do kolovoza 2022. u Istri nije zabilježen niti jedan kišni mjesec. Prema sušnom razdoblju dobivenom pomoću SPI3 jasan je neprekidan tromjesečni nedostatak oborine u trajanju od 13 mjeseci, od kolovoza 2021. do kolovoza 2022. s ukupnom magnitudom 16,7. Usporedimo li ovogodišnju sušu s do sada najsušnijom 2011./2012. koja je npr. u Istri (prema SPI3) trajala od prosinca 2011. do listopada 2012., možemo reći da je suša 2022. najdulja do sada zabilježena na toj postaji. Ipak, suša 2011./2012. je bila intenzivnija jer je imala nešto veću magnitudu (magnituda 17,4).

Slične sušne prilike zabilježene su i na postajama Rijeka (13 mjeseci) i Parg (11 mjeseci) dok je u ostatku Hrvatske tromjesečni deficit oborine trajao najviše 6 mjeseci. Treba naglasiti da je sušno razdoblje kao uzastopni niz tromjesečnog deficita u kolovozu završilo na južnodalmatinskim postajama (Komiža, Lastovo) te u Pločama, ali se nastavio šestomjesečni uzastopni deficit. Na tim duljim skalama su sušna razdoblja bila izraženija u središnjoj Hrvatskoj. Na svim postajama, osim u Varaždinu, sušno razdoblje još nije prekinuto.

Prema trajanju i magnitudi je najdugotrajnija suša bila 2011/2012, zatim početkom 1990-ih te 2000. i 2003. Na području Rijeke je ovogodišnje sušno razdoblje bilo rekordno i po trajanju (13 mjeseci) i po magnitudi, a na postaji Parg i Pazin je bilo drugo po magnitudi (Slika 3).

S porastom temperature zraka, osobito u toplom dijelu godine, dolazi do pojačanog isparavanja i transpiracije (evapotranspiracije) što dodatno narušava vodnu bilancu. Stoga je korisno pratiti i druge složenije indekse koji, osim oborine uzimaju u obzir i temperaturu zraka. Standardizirani oborinsko - evapotranspiracijski indeks (SPEI) bazira se na izračunu vodne bilance unutar određenog razdoblja (od jednog do više mjeseci) i po istom principu kao SPI pokazuje intenzitet suše. Na slici 4 prikazani su rezultati ocjene sušnosti ljeta 2022. godine pomoću indeksa SPI i SPEI. Izrazit je utjecaj prevladavajućih visokih temperature zraka u ljetnim mjesecima koje su doprinijele prevladavajućim sušnim prilikama u cijeloj Hrvatskoj.

Opažene promjene sušnih razdoblja

Usporedbom broja i trajanja sušnih razdoblja (SR) te njihovih magnituda na različitim vremenskim skalama tijekom dva klimatološka razdoblja, 1961. - 1990. i 1991. - 2020., uočen je signal njihovih produljenja osobito za skale dulje od 6 mjeseci za koje je došlo do razlika i u prostornim raspodjelama sušnih razdoblja. Tako su na skali od 9 mjeseci (Slika 5), najdulja sušna razdoblja u RH u novijem razdoblju podjednakih duljina u kontinentalnoj Hrvatskoj (Reg1 i Reg2) i južnom Jadranu dok su u prethodnom razdoblju bila najdulja na području Kvarnera (Reg 5).

Tablica 1. Nazivi regija prema oborinskim karakteristikama definirani u radu Gajić-Čapka i sur. (2014)

Prosječan broj sušnih razdoblja se u novijem razdoblju sustavno povećao u cijeloj Hrvatskoj za sve vremenske skale (u rasponu od 6 do 60 %), a na području sjevernog i srednjeg Jadrana broj sušnih razdoblja na 12 mjesečnoj skali se udvostručio (Slika 6). Izrazito je povećanje broja sušnih razdoblja na duljim vremenskim skalama, osobito na Jadranu. Tako se na primjer, na vremenskim skalama od 9 i 12 mjeseci, u novijem razdoblju gotovo udvostručio broj sušnih razdoblja na Jadranu u odnosu na ranije 30-godišnje razdoblje, a na još duljoj skali (18 mjeseci) je zabilježeno i do tri puta više sušnih razdoblja.

Uočen je izrazit porast učestalosti pojavljivanja ekstremnih i vrlo sušnih događaja u toplom dijelu godine (30% - 43%) (Slika 7). S druge strane, u proljeće i ljeto uočeno je smanjenje vrlo kišnih događaja (27 %) dok je u zimskim i jesenskim mjesecima njihov broj nešto veći (12 % – 18 %) u novijem razdoblju. Treba istaknuti da je u hladnom dijelu godine (osobito zimi) znatno manji broj ekstremno sušnih događaja prema indeksu SPEI u odnosu na onaj dobiven prema SPI. S druge strane, znatno je veći broj ekstremno sušnih događaja prema SPEI u ljetnim mjesecima kada je jasan utjecaj visokih temperatura zraka na evapotranspiraciju.

Ovdje opisani rezultati potvrđuju dosadašnje opažene trendove sušnijih prilika u toplom dijelu godine na Jadranu i u gorskoj Hrvatskoj (Gajić-Čapka i sur., 2014; Marinović i sur. 2021). Prema klimatskim projekcijama o daljnjem zagrijavanju možemo očekivati povećan broj sušnih razdoblja u Hrvatskoj te njihovo produljenje i intenzifikaciju. Stoga DHMZ kroz svoje istraživačke aktivnosti provodi analize mogućnosti unapređenja monitoringa suše. Uskoro će trenutni monitoring suše biti nadopunjen novim indeksom SPEI koji će pokazivati dodatan temperaturni utjecaj na razvoj suše u slučajevima kad je deficit oborine popraćen i ekstremno visokom temperaturom zraka i toplinskim valovima. Vjerujemo da će biti koristan svima za daljnje planiranje i donošenje mjera za smanjivanje negativnih posljedica suše u Hrvatskoj.