1. Naslovnica
  2. Objave, najave, natječaji

Objave - priopćenja


Priopćenje WMO o stanju klime u 2018.
Znakovi i utjecaji klimatskih promjena nastavljaju se u 2018.

DHMZ, 29. 11. 2018. - U nastavku prenosimo u cijelosti današnje priopćenja Svjetske meteorološke organizacije povodom COP24 (UN-ovim pregovorima o klimatskim promjenama) koji će započeti u Poljskoj 2. prosinca 2018.

Dugoročni trend zatopljenja nastavio se u 2018. godini, uz očekivanu četvrtu najvišu prosječnu globalnu temperaturu u povijesti mjerenja. Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), dvadeset najtoplijih godina u povijesti mjerenja zabilježeno je u protekle 22 godine, a među njima su najtoplije četiri zabilježene u prošle četiri godine.

Nastavila se i pojava ostalih pokazatelja klimatskih promjena, uključujući porast razine mora, zagrijavanje i zakiseljavanje oceana, topljenje morskog leda i ledenjaka, a ekstremni vremenski događaji ostavili su razoran trag na svim kontinentima, stoji u Privremenom izvješću WMO-a o stanju klime u 2018. Ono obuhvaća pojedinosti o utjecajima klimatskih promjena temeljene na podacima dobivenim od brojnih UN-ovih partnera.

U izvješću se pokazuje da je globalna prosječna temperatura zraka u prvih deset mjeseci 2018. godine bila za gotovo 1 °C viša od referentne vrijednosti predindustrijskog razdoblja (1850. - 1900.), a to se temelji na pet neovisno održavanih skupina podataka o globalnoj temperaturi.

Nismo na dobrom putu da ispunimo ciljeve u području klimatskih promjena i zauzdamo poraste temperature, rekao je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas. Koncentracije stakleničkih plinova opet su dosegnule rekordne razine, a ako se trenutačni trend nastavi, do kraja stoljeća mogli bismo zabilježiti poraste temperature od 3-5 °C. Ako budemo iskorištavali sve poznate resurse fosilnih goriva, porast temperature bit će znatno veći, rekao je.

Vrijedi još jednom ponoviti da je naša generacija prva koja u potpunosti razumije klimatske promjene i posljednja koja će moći nešto poduzeti u vezi s njima, rekao je g. Taalas.

Slika 1. Razlika globalnih srednjih temperatura 1850.-1900. (°C)

U posebnom izvješću o globalnom zatopljenju od 1,5 °C Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) ističe se da je prosječna globalna temperatura u desetljeću od 2006. do 2015. bila za 0,86 °C viša od referentne vrijednosti predindustrijskog razdoblja. Prosječni porast u odnosu na istu osnovnu vrijednost u posljednjem desetljeću, od 2009. do 2018., iznosio je oko 0,93 °C, a u proteklih pet godina, od 2014. do 2018., porast je iznosio 1,04 °C u odnosu na osnovnu vrijednost predindustrijskog razdoblja.

To je više od pukih brojeva, rekla je zamjenica glavnog tajnika WMO-a Elena Manaenkova.

Svako zatopljenje od jednog djelića stupnja utječe na ljudsko zdravlje, pristup hrani i svježoj vodi, na izumiranje životinjskih i biljnih vrsta te na preživljavanje koraljnih grebena i morske flore i faune. Utječe na gospodarsku produktivnost, sigurnost hrane i otpornost naše infrastrukture i naših gradova. Utječe na brzinu topljenja ledenjaka i na zalihe vode, kao i na budućnost otoka na malim nadmorskim visinama i obalnih zajednica. Svako i najmanje povećanje je bitno, rekla je gđa. Manaenkova.

Izvješćem WMO-a nadopunit će se dokazi znanstvenih autoriteta koji će biti predstavljeni na UN-ovim pregovorima o klimatskim promjenama (COP24), koji će se održati od 2. do 14. prosinca u Katowicama u Poljskoj. Ključni cilj tog sastanka je usvojiti smjernice za implementaciju Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, čiji je cilj porast globalne temperature zadržati što je moguće bliže brojci od 1,5 °C.

U izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C stoji da je taj cilj fizički moguće dostići, no da bi to zahtijevalo dosad neviđene promjene u našem stilu života te u našim energetskim i transportnim sustavima. Izvješćem se pokazalo da bi se zadržavanjem porasta temperature ispod 2 °C smanjili rizici koji prijete dobrobiti ljudi, kao i ekosustavima i održivom razvoju.

Nacionalne meteorološke i hidrološke službe dale su svoje doprinose nacionalnim procjenama klime. U novom federalnom izvješću iz SAD-a detaljno se navodi kako klimatske promjene utječu na okoliš, poljoprivredu, energiju, resurse zemlje i vodne resurse, prijevoz i ljudsko zdravlje i dobrobit, uz rizike da će to dovesti do sve većih gubitaka za američku infrastrukturu i imovinu te negativno utjecati na stopu gospodarskog rasta u ovom stoljeću.

U procjeni iz Ujedinjenog Kraljevstva, objavljenoj 26. studenog, upozorava se da bi ljetne temperature mogle porasti za do 5,4 °C i da bi se ljetne količine oborine mogle smanjiti za do 47 % do 2070., dok bi razine mora u Londonu mogle porasti za 1,15 m do 2100. U švicarskom izvješću o različitim scenarijima klimatskih promjena, objavljenom 13. studenog, kaže se da Švicarska postaje sve toplija i sve suša, no da će se u budućnosti također suočiti s problemom obilnijih količina kiša, a na njenim poznatim skijalištima bit će manje snijega.

WMO-ova zajednica jača prevođenje znanosti u usluge. Time će se pomoći državama u izradi nacionalnih scenarija i predviđanja povezanih s klimatskim promjenama te u razvoju specijaliziranih klimatskih usluga kojima će se smanjiti rizici povezani s klimatskim promjenama i sve češćim pojavama ekstremnog vremena. WMO također radi na razvoju integriranih alata za nadzor stakleničkih plinova i ponora ugljika te upravljanje njima, rekao je WMO-ov glavni znanstvenik i direktor istraživanja Pavel Kabat.

Slika 2. Anomalija površinske temperature zraka, siječanj-listopad 2018.

Najvažnije točke privremenog izvješća o stanju klime

Temperatura zraka: 2018. godina započela je događajem La Niña slabog intenziteta koji se nastavio do ožujka. Međutim, do listopada temperature površine mora u istočnom tropskom dijelu Tihog oceana pokazivale su znakove povratka uvjeta koji se povezuju s događajem El Niño, iako je u atmosferi zasad prisutan tek slab odgovor. Ako se razvije događaj El Niño, 2019. vjerojatno će biti toplija nego 2018.

Staklenički plinovi: Koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida u 2017. dosegnule su nove rekorde, stoji u WMO-ovom Biltenu o stakleničkim plinovima. Podaci s brojnih lokacija, uključujući Mauna Lou na Havajima i Cape Grim u Tasmaniji, ukazuju na to da su nastavile rasti i u 2018.

Oceani: Oceani upijaju više od 90 % energije zarobljene stakleničkim plinovima i 25 % antropogenih emisija CO2, što ih čini toplijima i kiselijima. U svakom od tromjesečnih razdoblja do rujna 2018., količina topline u oceanima bila je najviša ili druga najviša u povijesti mjerenja. Globalna srednja razina mora u razdoblju od siječnja do srpnja 2018. bila je za dva do tri centimetra viša nego u istom razdoblju 2017.

Morski led: Površina arktičkog morskog leda kroz cijelu 2018. godinu bila je daleko ispod prosjeka, pri čemu su rekordno niske razine zabilježene u prva dva mjeseca ove godine. Godišnji maksimum zabilježen je sredinom ožujka i bio je treći najniži u povijesti mjerenja. Minimalna površina u rujnu bila je šesta najmanja u povijesti mjerenja, što znači da je svih 12 najmanjih rujanskih površina zabilježeno u proteklih 12 godina. Površina antarktičkog morskog leda također je bila dobrano ispod prosjeka tijekom 2018. Godišnja minimalna površina zabilježena je kasno u veljači i označena je kao jedna od dvije najmanje u povijesti vremena.

Slika 3. Globalna srednja razina mora

Ekstremni vremenski događaji

Tropske oluje: Broj tropskih ciklona bio je iznad prosjeka u sva četiri bazena na sjevernoj polutki. Do 20. studenog zabilježeno ih je 70, u usporedbi s dugoročnim prosjekom od 53, što je za posljedicu imalo brojne žrtve. Sjeveroistočni pacifički bazen bio je naročito aktivan, uz najvišu akumuliranu energiju ciklona od početka pouzdanih satelitskih mjerenja.

Dva najjača tropska ciklona bili su Mangkhut, koji je pogodio Filipine, posebnu administrativnu regiju Hong Kong i Kinu te Yutu, čija je razorna snaga pogodila Marijanske otoke. Jebi je naziv najjačeg tajfuna koji je pogodio Japan od 1993. Son-Tinh je uzrokovao poplave u Vijetnamu i Laosu, dok je Soulik pridonio poplavama na korejskom poluotoku. Uragani Florence i Michael povezuju se s velikom gospodarskom štetom i odnijeli su brojne ljudske živote u Sjedinjenim Državama. Gita u Južnom Pacifiku bila je najintenzivniji i najskuplji ciklon koji je ikada pogodio Tongu.

Poplave i kiše: Jugozapadnu indijsku državu Kerala u kolovozu su pogodile najgore poplave od dvadesetih godina 20. stoljeća, koje su prisilile 1,4 milijuna ljudi da napuste svoje domove i utjecale na još 5,4 milijuna ljudi. Velike dijelove zapadnog Japana pogodile su razorne poplave krajem lipnja i početkom srpnja, u kojima je poginulo najmanje 230 ljudi i razorene su tisuće domova. U ožujku i travnju poplave su pogodile brojne dijelove istočne Afrike, uključujući Keniju i Somaliju, koje su prethodno zabilježile velike suše, kao i Etiopiju i sjevernu i središnju Tanzaniju. Intenzivni sustav niskog tlaka zraka u Sredozemlju koncem listopada prouzročio je poplave i snažne vjetrove te odnio ljudske živote.

Toplinski valovi i suše: Veliki dijelovi Europe suočili su se velikim vrućinama i sušama u kasno proljeće i ljeto 2018., koje su u Skandinaviji dovele do šumskih požara. U srpnju i kolovozu sjeverno od Arktičkog kruga zabilježene su brojne rekordno visoke temperature i rekordno duga razdoblja visokih temperatura, uključujući 25 uzastopnih dana temperatura viših od 25 °C u finskom Helsinkiju. U dijelovima Njemačke zabilježena su duga razdoblja dana s temperaturama višim od 30 °C, dok se s toplinskim valom u Francuskoj dovode u vezu brojni smrtni slučajevi. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj također je zabilježeno iznimno toplo i suho razdoblje. Kratki, ali snažni toplinski val pogodio je Španjolsku i Portugal početkom kolovoza.

Sušni uvjeti posebno su dugo trajali u Njemačkoj, Češkoj, zapadnoj Poljskoj, Nizozemskoj, Belgiji i dijelovima Francuske. Rajna se do sredine listopada približila rekordno niskim vodostajima, što je dovelo do ozbiljnih poremećaja u riječnom prometu.

Istočna Australija tijekom 2018. suočila se s velikim sušama, osobito Novi Južni Wales i južni Queensland, pri čemu je u većem dijelu regije palo manje od polovice uobičajene količine kiše u razdoblju od siječnja do rujna. Snažna suša pogodila je Urugvaj te sjevernu i središnju Argentinu krajem 2017. i početkom 2018., prouzročivši velike gubitke u poljoprivredi.

Japan i Republika Koreja zabilježili su nove nacionalne temperaturne rekorde od 41,1 °C, odnosno 41,0°C.

Oman je zabilježio jednu od najviših poznatih minimalnih prekonoćnih temperatura od 42,6 °C u lipnju. U Alžiru je u srpnju zabilježen novi nacionalni rekord od 51,3 °C.

Hladnoća i snijeg: Koncem veljače i početkom ožujka Europu je pogodio jedan od najznatnijih hladnih valova proteklih godina.

Šumski požari: 23. srpnja Atenu u Grčkoj pogodili su veliki šumski požari u kojima je poginuo velik broj ljudi. Britanska Kolumbija u Kanadi premašila je rekord za najveće opožareno područje u jednoj sezoni požara drugu godinu za redom. Kaliforniju su pogodili razorni šumski požari. Požar poznat pod nazivom Camp Fire u studenom bio je najsmrtonosniji požar zabilježen u SAD-u u više od stoljeća.

Slika 4. Globalna temperatura u proteklih 5 i 10 godina

Drugi utjecaji

Privremeno izvješće obuhvaća pojedinosti o utjecajima klimatskih promjena temeljene na podacima dobivenim od UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), UN-ove međunarodne organizacije za migracije (IOM), Programa UN-a za okoliš (UNEP), Međuvladine oceanografske komisije UNESCO-a (IOC), Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Svjetskog programa za hranu (WFP). Ovaj dio proširit ćemo u konačnom izvješću koje ćemo objaviti u ožujku 2019.

Postoji opasnost da će izloženost poljoprivrednih sektora klimatskim ekstremima preokrenuti sve što je postignuto u okončanju pothranjenosti. Novi dokazi pokazuju da je glad u svijetu u porastu nakon duljeg razdoblja pada. Procjenjuje se da je broj pothranjenih ljudi u svijetu 2017. godine porastao na 821 milijun prema Stanju sigurnosti hrane i prehrane u svijetu, koje su sastavili FAO, WFP, Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj, Fond UN-a za djecu i Svjetska zdravstvena organizacija. Afrika je regija gdje su klimatski događaji najviše utjecali na akutnu nesigurnost hrane i pothranjenost u 2017. godini, pri čemu su utjecali na 59 milijuna ljudi u 24 država i zahtijevali hitno humanitarno djelovanje. Veći dio osjetljivosti na varijabilnosti klime povezuje se sa suhim ratarenjem i pastoralnim sustavima pašnjaka o kojima ovisi 70-80 % stanovništva ruralnih krajeva na tom kontinentu.

Od 17,7 milijuna međunarodno raseljenih osoba koje prati IOM, 2,3 milijuna raseljeno je uslijed katastrofa povezanih s vremenskim i klimatskim događajima od rujna 2018. UNHCR je u Somaliji zabilježio oko 642 000 novih interno raseljenih osoba između siječnja i srpnja 2018., za što su vodeći uzroci bile poplave (43 %), suše (29 %) i sukobi (26 %).

Agencije Ujedinjenih naroda, uključujući UNESCO-IOC i UNEP, prate utjecaje na okoliš koji se povezuju s klimatskim promjenama, uključujući blijeđenje koralja, smanjene razine kisika u oceanima i gubitak „plavog ugljika“ koji se povezuje s obalnim ekosustavima kao što su mangrove i slane močvare. Klimatske promjene također izlažu tresetišta koja trenutačno štiti permafrost (vječni led) otapanju i mogućim višim emisijama metana te gubitku ugljika, a s time povezani porasti razine mora povećavaju rizik od obalne erozije i salinizacije slatkovodnih tresetišta.

Napomene za urednike

Informacije korištene u ovom izvješću dobivene su od brojnih nacionalnih meteoroloških i hidroloških zavoda i s njima povezanih institucija te od Regionalnih klimatskih centara, Svjetskog klimatskog istraživačkog programa (WCRP), Globalnog programa promatranja atmosfere (GAW) i Globalnog programa promatranja kriosfere. Podaci su također dobiveni od brojnih drugih agencija Ujedinjenih naroda, uključujući Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetski program za hranu (WFP), Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), Međuvladinu oceanografsku komisiju UNESCO-a (IOC-UNESCO) i Program Ujedinjenih naroda za okoliš.

WMO se koristi bazama podataka (temeljenim na mjesečnim klimatološkim podacima s lokacija opažanja) Američke nacionalne oceanografske i atmosferske službe, NASA-inog Goddardovog instituta za svemirske studije i Centra Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe i Odsjeka za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenoj Kraljevini.

Također se koristi skupinama podataka reanalize Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i njegove Službe za klimatske promjene Copernicus te Japanske meteorološke agencije. Tom metodom kombiniraju se milijuni meteoroloških i morskih opažanja, uključujući i satelitska opažanja uz modele za izradu potpune reanalize atmosfere. Kombinacijom opažanja i modela omogućuje se procjena temperatura u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu na čitavom planetu, čak i u područjima za koja imamo malo podataka kao što su polarna područja.