Suvremene metode praćenja kakvoće zraka se u velikoj mjeri oslanjaju na automatske analizatore koji kontinuirano i u realnom vremenu pružaju informacije o koncentracijama onečišćenja zraka. U Hrvatskoj danas postoji ukupno 36 automatskih postaja za praćenje kakvoće zraka koje se nalaze na području velikih gradova i industrijskih zona. Većina postaja je dio lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka. Državna mreža za praćenje kakvoće zraka trenutačno raspolaže s 11 automatskih postaja smještenih u urbanim područjima. Zahvaljujući sredstvima osiguranim iz programa PHARE 2006 Europske unije i twinning projekta "Uspostava sustava praćenja i upravljanja kakvoćom zraka", omogućena je nadogradnja državne mreže za još 12 postaja za praćenje kakvoće zraka u ruralnim područjima. Hrvatska će tako dobiti široko rasprostranjenu mrežu od ukupno 48 automatskih postaja za procjenu kakvoće zraka, s glavnim ciljem zaštite zdravlja ljudi i ekosustava od štetnih utjecaja onečišćenja zraka.

Automatske mjerne postaje za praćenje kakvoće zraka

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) koordinira aktivnosti vezane za praćenje kakvoće i sprečavanje onečišćenja zraka na državnoj razini te omogućava pristup u realnom vremenu podacima o koncentracijama onečišćenja na području državne mreže http://zrak.mzopu.hr/. Za mjerenja i prevenciju onečišćenja zraka na lokalnoj razini zadužene su jedinice regionalne i lokalne uprave i samouprave.

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) će u budućnosti upravljati uspostavljenom državnom mrežom za praćenje kakvoće zraka. DHMZ je također zadužen za rad umjernog laboratorija koji obavlja provjeru tehničkih svojstava mjernih instrumenata, kao i za rad osuvremenjenog kemijskog laboratorija koji provodi detaljne analize onečišćenja atmosfere.

Agencija za zaštitu okoliša (AZO) prikuplja sve podatke o kakvoći zraka i održava Program vođenja informacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO) na lokalnoj razini, a također omogućava pristup u realnom vremenu podacima o koncentracijama lokalnih mreža http://lokalnemreze.azo.hr/iszo/iskzl/.

Visoke koncentracije onečišćujućih tvari predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, a najranjivije skupine su djeca, starije osobe, oboljeli od astme i drugih respiratornih i srčanih bolesti. Europska unija je usvojila pan-europske norme o kakvoći zraka (granične i tolerantne vrijednosti) s ciljem ublažavanja rizika za ljudsko zdravlje i ekosustave.

Već od ranih 90-tih godina prošlog stoljeća emisije onečišćujućih tvari iz velikih tzv. točkastih izvora onečišćenja su se općenito smanjile, što je posljedica povećane uporabe goriva s niskim sadržajem sumpora kao i proširenja mreže centraliziranog toplinskog sustava, opadanja industrijske proizvodnje i gašenja ili zamjene industrijskih onečišćivača s ekološki čišćim tehnologijama. Dok je u Sisku koncentracija SO₂ značajno opala (vidi grafikon), u isto vrijeme se u nekim većinom industrijskim područjima i dalje sporadično javljaju visoke koncentracije SO₂.

U budućnosti će se aktivnosti vezane za prevenciju onečišćenja morati sve više usmjeravati na zone pod utjecajem cestovnog prometa. Rast životnog standarda i mobilnost su uvjetovali porast broja vozila na cestama i prometne pokrivenosti čime se djelomično kompenzirao pozitivan efekt primjene čistijih tehnologija, poput primjene katalizatora na vozilima.

Emisije onečišćenja iz cestovnog prometa koje sudjeluju u stvaranju smoga i ozona (O₃) uključuju: dušikov dioksid (NO₂), ugljični monoksid (CO), benzen i lebdeće čestice (PM₁₀). Posebno štetni za ljudsko zdravlje su ispušni plinovi iz vozila, jer se nerazrijeđeni plinovi pojavljuju upravo u visini ljudskog respiratornog sustava.

Vrlo su česte visoke koncentracije lebdećih čestica, PM₁₀, naročito sredinom zimskog perioda, u prosincu i siječnju, s dnevnim maksimalnim vrijednostima u rano jutro i večer. Visoke koncentracije PM₁₀ se podjednako pojavljuju u velikim gradovima i manjim mjestima. Najvažniji izvori lebdećih čestica su promet, grijanje stambenih zgrada i industrija. Najveću opasnost za ljudsko zdravlje predstavljaju upravo najmanje frakcije lebdećih čestica (čestice aerodinamičkog promjera ispod 2,5 mikrona - PM_2,5). U Hrvatskoj se tek počinje s mjerenjem tih štetnih mikročestica.