1. Naslovnica
  2. Objave, najave, natječaji

Objave - zanimljivosti


Andrija Mohorovičić – najznamenitiji hrvatski geofizičar

Andrija Mohorovičić, veliki hrvatski znanstvenik, rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je polazio u Rijeci, a ispit zrelosti položio je 1875. s odlikom (ocjena izvrstan op. a.). Bio je vrlo nadaren za jezike i već je u dobi od 15 godina govorio tri strana jezika: engleski, francuski i talijanski, a kasnije je naučio njemački, češki, te latinski i starogrčki.

Nakon završene srednje škole odlazi (1875.) na školovanje u Prag gdje se upisao na studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu, a jedan od profesora bio mu je glasoviti fizičar Ernst Mach. Mohorovičić završava studij 1878. godine i vraća se u Hrvatsku.

Profesor i meteorolog u Bakru

Po povratku Mohorovičić je postao namjesnim učiteljem na gimnaziji u Zagrebu (1879.-1880.), a nakon toga radio je na Realki u Osijeku. Na vlastiti zahtjev 1882. premješten je na Nautičku školu u Bakru, i tu je bio učiteljem matematike, fizike i meteorologije sljedećih devet godina. Godine 1883. živeći u Bakru oženio se Sivijom Vernić s kojom je dobio četiri sina – Andriju, Ivana, Stjepana i Franju.

Boravak u Bakru iznimno je važan za njegov znanstveni i učiteljski rad jer je u tom razdoblju neposredno došao u dodir s meteorologijom koja je u njemu pobudila veliko zanimanje. Iz ovog razdoblja potječe i desetak njegovih znanstvenih radova upravo iz te znanstvene grane. Tako je 1887. u svojoj školi u Bakru osnovao meteorološku postaju i održavao redovita meteorološka mjerenja.

Postaja je počela s radom 1. svibnja1887., a Mohorovičić je u uspostavi te postaje vidio njezino šire značenje i veliku važnost u tumačenju lokalnih meteoroloških pojava. Važno je spomenuti kako je ova postaja koja je pripadala Nautičkoj školi bila meteorološka postaja II. reda (motrili su se svi glavnih meteorološki elementi, a za tlak, temperaturu i vlažnost zraka postoje registrirni instrumenti.)

Radeći i u školi i napostaji Mohorovičićev interes najviše je bio usmjeren na probleme gibanja zraka i posebno na oblake. Smatrao je da je iznimno važno razmatranje brzine i smjera gibanja oblaka teda bi se to moglo uzeti kao osnovni kriterij na temelju kojeg bi se moglo najsigurnije ispitati gibanje zraka u višim slojevima atmosfere. O tome gibanju ovisi trenutno stanje, ali daljnji razvoj vremenske situacije. Time su se nastojale utvrditi njegove fizikalne osnove. Mohorovičić je promišljao o prognoziranju vremena te piše da se …pronađu zakoni gibanja gornjih dijelova atmosfere u savezu sa gibanjem zraka na površini Zemlje. i dodaje: konačni zadatak meteorologa jest da postavi diferencijalne jednadžbe gibanja zraka, te kao integral dobije općenito kolanje atmosfere, a kao partikularne integrale ciklone, anticiklone, tornada i nevrijeme s grmljavinom. Osim toga, smatrao je da se teorijski rezultati moraju primijeniti u praktične svrhe jer bi to bilo od velike važnosti za naše primorje. No, odmah je bio suočen s nedostatkom instrumentarija. Sam je konstruirao nefoskop, instrument kojim je mogao određivati brzinu i smjer gibanja oblaka.

Ovo je vrlo znamenito za Mohorovičićev rad jer, iako su u svijetu već postojali takvi instrumenti, Mohorovičić je konstruirao instrument koji je bio o precizniji i jeftiniji. Do kraja svog rada u Bakru radio je na usavršavanju ovog instrumenta, ali i na proučavanju pojava povezanih s oblacima. Kako je već navedeno, istovremeno je pisao i znanstvene radove. U najvažnijem je u potpunosti opisao svoje istraživanje bure, tj. atmosferski rotor s horizontalnom osi. Kao dio svoga proučavanja bure istaknuo je da kad puše bura, zrak ponekad čini jedan rotor na čijoj donjoj granici vjetar puše suprotno od smjera bure. Taj je Mohorovičićev rad bio poznat i citiran u svijetu.

Mohorovičićev rad na Meteorologijskom opservatoriju u Zagrebu

Godine1891., opet na vlastiti zahtjev traži premještaj i započinje svoj rad na Kraljevskoj velikoj realki u Zagrebu na Griču 3. Dana 1. siječnja 1892. od tadašnjeg upravitelja profesora Stožira preuzeo upravu Meteorologijskoga opservatorija koji se nalazio u zgradi škole.

Tri su osnovne odlike Mohorovičićevog rada na zagrebačkom opservatoriju:

  • inzistirao je na znanstvenim objašnjenjima pojedinih meteoroloških pojava,
  • mrežu tadašnjih hrvatskih meteorloških postaja nastojao po broju i kvaliteti dovesti na europsku razinu
  • zagrebački opservatorij htio je opremiti kvalitenim instrumentima i osposobljenim kadrom kako bi što bolje odgovarao svrsi.

Poput svog prethodnika, prvog upravitelja opservatorija, profesora Stožira, djelovanje opservatorija polako je proširio i na ostale grane geofizike: seizmologiju, geomagnetizam i težu.

S vremenom je ispunio svoja osnovna nastojanja, opservatorij je opremio novim instrumentima te je do kraja 1900. nabavio je 16 novih instrumenata, a do kraja lipnja 1905. još devet. Tijekom ovoga razdoblja intenzivno se bavio meteorologijom. Od 1893. godine pa do 1918. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je kolegije s područja geofizike i astronomije, a istovremeno je radio i u trgovačkoj školi. Iste je godine obranio doktorsku disertaciju s temom O opažanu oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru na Sveučilištu u Zagrebu, a od travnja je uredio mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom. Kako je bio vrlo aktivan i obavljao više dužnosti odjednom, u školi i u opservatoriju radili su osim službenih motritelja i dobrovoljni. Zanimljivo je da je u razdoblju od 1887. do 1889. bilo 500 dobrovoljnih motritelja.

Godine 1899. prema nalogu zemaljske vlade, osnovao je u kotaru Jaska prve postaje za obranu od tuče, odakle se pucalo u grmljavinske oblake kumulonimbuse uz nadzor meteorologa. Tako je Meteorologijski opservatorij u Zagrebu imao ulogu centralnog opservatorija. U ožujku 1898. godine predstavio je nacrt reorganizacije i uređenja čitave mreže meteoroloških postaja u Hrvatskoj i Slavoniji, koje su uglavnom bile pod upravom zavoda u Budimpešti. Vlada je prihvatila njegov nacrt, i od 15. siječnja 1901. meteorološka se služba centralizira, a Meteorološki opservatorij u Zagrebu preuzima upravu nad svim tadašnjim meteorološkim postajama u Hrvatskoj i Slavoniji. Time je Mohorovičić uspio odvojiti meteorološke postaje od Budimpešte, a počeo je izdavati i Godišnje izvješće zagrebačkog meteorološkog observatorija.

I dalje je nastojao proširiti rad opservatorija na druge grane geofizike, ali premali prostor i nedostatak kadra predstavljali su mu osnovni problem. Ipak, 1909. godine uspio je uz meteorološki opservatorij organizirati i seizmološki, a 10. travnja 1911. Zagrebački meteorološki opservatorij prozvan je Kraljevskim zemaljskim zavodom za meteorologiju i geodinamiku. Osim toga, uspio je nabaviti i vrhunski instrumentarij za određivanje elemenata Zemljina magnetskog polja. Zajedno sa svojim asistentom u opservatoriju Adamom Kuglerom, obavio je najpotpunija mjerenja magnetske deklinacije i horizontalnog intenziteta na 80 mjesta u Hrvatskoj.

Mohorovičićev doprinos meteorologiji

Već od svojih samih radnih i znanstvenih početaka, Mohorovičić je prvenstveno bio usmjeren na meteorologiju. Radeći u Bakru i Zagrebu unaprijedio je meteorološke postaje i unosio svoja opažanja meteoroloških pojava. Njegov je najveći doprinos taj što je djelovanje meteorologije usmjerio na prikupljanje brojnih podataka te fizikalno tumačenje pojedine pojave. Važan je i njegov odnos prema ovoj znanstvenoj grani kojom se bavio jer je uvidio da bez kvalitetnih i preciznih instrumenata ne može niti dobro obavljati motriteljski posao, stoga je nastojeći nabaviti kvalitetne instrumente podignuo razinu postaja u Hrvatskoj jednaku onoj u Europi. Koliko je bio predan svome poslu i svjestan važnosti preciznih podataka govore i njegove misli koje je zapisao u svome Naputku za motrenje oborina u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1907. godine:

Tko nije vičan svoj posao savjesno obavljati, neka se ne laća ni mjerenja oborine. Neka motritelj nikada ne ubilježi u drugi stupac izmišljene množine oborine, zato što nije mogao mjeriti, jer bi to značilo varati sebe i druge, a mogu dovesti u najveću nepriliku onoga, koji ima da znanstveno obradi te oborine…

Osim toga, zapazio je i neke manje uobičajene i ekstremne pojave koje su se dogodile u njegovo vrijeme. Primjerice, napisao je dva ključna rada koja su pobudila i europski interes za takve pojave. Opisao je utjecaj jakog vjetra i nevremena u djelu Tornado kod Novske (1892.) i Vijor kod Čazme (1898.). Opisao je kako je vjetar kod Novske bio toliko je jak i razoran da je podignuo uvis željeznički vagon od 13 t i nosio ga 13 mte je zaključio da je ciklonalno kruženje vjetra na tom području dostiglo brzine između 46 m/s i 158 m/s. Osim toga, na temelju prvih sačuvanih nizova meteoroloških motrenja na gimnazijama na Katarininom trgu i Griču opisao je klimu grada Zagreba. Zanimljiva je i činjenica da je u ožujku 1892. godine prvi u nas uveo službu točnoga vremena, najprije na temelju opažanja prolaza zvijezda meridijanom, a od 1913. na temelju primanja radiosignala iz Pariza.

U ožujku 1892. započeo je Mohorovičić na Griču i s mjerenjem vremena prolaska zvijezda stajačica kroz lokalni meridijan pomoću pasažnog instrumenta Eugen Hammermüller. Na taj je način kontrolirao stanje ura na opservatoriju i poboljšao službu točnog vremena u Zagrebu. Poznavanje točnog vremena iznimno je važno za sve grane geofizike, jer jedino tako geofizička mjerenja s jednog mjesta na Zemlji mogu biti usporediva s mjerenjima na nekom drugom mjestu. Time je Mohorovičić utemeljio službu točnog vremena na Opservatoriju i u Hrvatskoj. Briga o točnom vremenu Zavodu će ostati sve do 1991. do kada je signal punog sata na Radio Zagrebu davala ura Geofizičkog zavoda. Do nedavno se naradio postajama moglo čuti Na treći znak Geofizičkog zavoda bilo je točno 12 sati.

Mohorovičić i seizmologija

Iako je svoj znanstveni rad započeo u meteorologiji Mohorovičićev je svjetski poznat postao svojim znanstvenim radom i otkrićima u seizmologiji.

Seizmologijom se počeo baviti od 1901. godinekada se toj znanstvenoj grani najviše posvetio i kada je u Zagrebu uspostavio seizmološku službu. Jak potres koji je pogodio Zagreb 1880. godine te jak potres u dolini Kupe 1909. pobudili su njegovo veliko zanimanje. Proučavajući Kupski potres 1910. godinena osnovi valova potresa otkrio je plohu diskontinuiteta brzina koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Ploha je njemu u čast nazvana Mohorovičićev diskontinuitet. To je ujedno i najveća prirodna tvorevina na Zemlji. Otkriće Moho-sloja je najveće znanstveno otkriće do kojeg je ikada došao neki znanstvenik radeći u Hrvatskoj.

Mohorovičić – izvanredni znanstvenik

Baveći se znanošću napisao je ukupno 45 znanstvenih i stručnih radova koji su objavljivani u uglednim stručnim časopisima u svijetu i u nas te 23 članka u novinama.

Član dopisnik JAZU postao je1893., a 1898. njezin pravi član. Od 1918. do 1922. bio je tajnik Matematičko-prirodoslovnog razreda.

Umirovljen je 1922. godine. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1936.

Godine 1970. njemu u čast nazvan je i krater polumjera 55 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid br. 8422 (u glavnom asteroidnom pojasu koji se nalazi između Marsa i Jupitera). Njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Merkuru, Veneri, Marsu i Mjesecu.

Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, jedan brod, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima. Medaljon s likom A. Mohorovičića nalazi se na rektorskom lancu Sveučilišta u Zagrebu.

Dodatni izvori:

Skoko D., Mokrović J., Andrija Mohorovičić (1857-1936), Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, Školska knjiga, 1998.