1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - priopćenja


Ozonska rupa nad Antarktikom najmanja je otkada postoje mjerenja

DHMZ, 25. 10. 2019. - Rupa koja se razvila u ozonskom sloju nad Antarktikom najmanja je do sada otkad je otkirvena ozonska rupa, tvrde znanstvenici iz NASA-e i američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu.

Uobičajeno je da se u proljeće na južnoj hemisferi, rupa širi tijekom rujna i sredine listopada do maksimuma od oko 21 milijun kvadratnih kilometara (8 milijuna kvadratnih milja), područje veće od Sjedinjenih američkih država i Kanade zajedno. Rupa je 2019. dosegla 16,4 milijuna kvadratnih kilometara (6,3 milijuna kvadratnih milja) 8. rujna, ali se u razdoblju od kraja rujna do prve polovice listopada smanjila na manje od 10 milijuna kvadratnih kilometara (3,9 milijuna četvornih milja).

To je sjajna vijest za ozon u južnoj hemisferi, rekao je Paul Newman, glavni znanstvenik za znanost o Zemlji u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu, Maryland. Ali važno je prepoznati da je ovo što vidimo ove godine posljedica zatopljenja u stratosferi. To nije znak da je atmosferski ozon naglo na putu da se oporavi.

Ozonski omotač se oporavlja, ali očekuje se da će potrajati godinama, pokazalo se 2018. u izvješću (izlazi svake četiri godine) Odbora za znanstvenu ocjenu Montrealskog protokola, kojim se prate tvari koje oštećuju ozon. Prema izvješću se očekuje da će ozonski sloj iznad sjevernih i srednjih širina potpuno oporaviti do 2030., nakon čega slijede južna hemisfera 2050. i Antarktik do 2060. WMO je jedan od članova odobra i na postajama Globalnog programa motrenja prati se ozon, kako u troposferi (sloju atmosfre nižem od 10 km, gdje su zagađivači) tako i u stratosferi (sloj atmofere od 10 do 50 km iznad tlo, koji pruža zaštitu od štetnih sunčevih ultraljubičastih zraka).

Neuobičajeni vremenski događaji - naglo zatopljenje u stratosferi - poremetili su cirkulaciju u polarnoj stratosferi početkom rujna, baš kad se počela stvarati ozonska rupa. Viša temperatura od uobičajene u stratosferi utjecala je na smanjeno stvaranje polarnih stratosferskih oblaka, a koji su kritična karika u lancu nastanka ozonske rupe.

Vremenski sustav koji je uzrokovao nagli rast temperature u stratosfri također je doveo do slabljenja polarnog vrtloga nad Antarktikom, polako rotirajućeg bazena stratosferskog zraka zarobljenog u prstenu jakih zapadnih vjetrova tzv. polarni noćni mlaz (engl. polar night jet), koji se pojavljuje u gornjoj stratosferi tijekom zime na Južnom polu.

Slabljenje polarnog vrtloga povezano je s ozonskom rupom na dva načina. Zatopljenje na početku sezone smanjilo je daljnje stvaranje i trajanje stratosferskih oblaka. Budući da se na ovim oblacima odvijaju kemijski procesi kojima se uništava stratosfereski ozon, manje oblaka značilo je i manje stanjivanje ozonskog sloga. Slabi polarni vrtlog također je omogućio da se zrak bogatiji ozonom iz nižih širina južne hemisfere umiješa u polarnu stratosferu i tako djelomično zakrpa rupu koja počela se formirati. Dosadašnja toplina spriječila ga je da se mijenja.

Ovo je treći put u posljednjih 40 godina da su vremenski sustavi uzrokovali više temperature koje smanjuju stanjivanje ozonskog sloja. Slični vremenski obrasci u stratosferi nad Antartikom u rujnu 1988. i 2002. također su stvorili atipično male ozonske rupe.

Ne postoji utvrđena povezanost između pojave ovih jedinstvenih obrazaca i klimatskih promjena.

Dodatne informacije mogu se pronaći ovdje.

Tekst je preuzet sa stranica Svjetske meteorološke organizacije koja ga je objavila 24. listopada 2019.