Nema upozorenja
  1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - priopćenja


State of the Global Climate 2020

Pokazatelji klimatskih promjena i učinaka pogoršali su se u 2020. godini

Unatoč hlađenju El Niñe 2020. jedna je od tri najtoplije godine otkad postoje mjerenja

Ekstremno vrijeme i COVID-19 zadali su dvostruki udarac

DHMZ, 20. 4. 2021. – Svjetska meteorološka organizacija (WMO) izdala je 19. travnja 2021. prioćenje povodom objavljivanja Izvješća o stanju globalne klime u 2020. godini. Slijedi prijevod priopćenja:

Ekstremno vrijeme u kombinaciji s pandemijom COVID 19 dvostruki je udarac za milijune ljudi u 2020. godini. Ipak, prema novom izvješću koje je izradio WMO u suradnji sa širokom mrežom partnera, ekonomsko usporavanje zbog pandemije nije usporilo klimatske promjene i njihove učinke.

U Izvješću o stanju globalne klime u 2020. godini dokumentirani su pokazatelji klimatskog sustava, uključujući koncentracije stakleničkih plinova, povećanje temperature zraka iznad kopna i mora, povećanje razine mora, otapanje leda i smanjenje ledenjaka te ekstremno vrijeme. Također, ističu se učinci na socio-ekonomski razvoj, migracije i raseljavanje, sigurnost hrane te morske i kopnene ekosustave.

Godina 2020. bila je jedna od tri najtoplijih otkada postoje mjerenja, unatoč hlađenju La Niñe. Prosječna globalna temperatura zraka bila je oko 1,2 °C iznad predindustrijske razine (1850. – 1900.). Posljednjih 6 godina, uključujući 2020. najtoplije su godine otkada postoje mjerenja. Razdoblje od 2011. – 2020. najtoplije je desetljeće otkada postoje mjerenja.

Prošlo je 28 godina otkada je WMO izdao prvo izvješće o stanju klime 1993., zbog zabrinutosti koje je tada potaknulo predviđanje klimatskih promjena. Dok se razumijevanje klimatskog sustava i računalne snage otada povećalo, osnovna poruka ostaje ista i sada imamo 28 godina više podataka koji pokazuju značajno povećanje temperature iznad kopna i mora kao i druge promjene poput porasta razine mora, otapanja morskog leda i ledenjaka te promjene u obličjima oborine. Time se naglašava pouzdanost znanosti o klimi koja se temelji na fizikalnim zakonima koji upravljaju klimatskim sustavom, rekao je prof. Peteri Talaas, glavni tajnik WMO-a.

Svi ključni klimatski pokazatelji i informacije o njihovim učincima prikupljeni u ovom izvješću naglašavaju nemilosrdne klimatske promjene koje se neprestano nastavljaju te učestalost i jačanje ekstremnih događaja kao i velike gubitke i štetu koji ostavljaju traga na ljudima, društvima i gospodarstvu. Negativan trend u klimi nastavit će se i u nadolazećim desetljećima neovisno o našem naporu da se taj trend smanji. Stoga je potrebno ulagati u prilagodbu. Jedan od najjačih načina prilagodbe jest investirati u sustave ranog upozorenja te u mreže motrenja vremena. Nekoliko manje razvijenih zemalja imaju značajne nedostatke u svojim sustavima motrenja, a nedostaju im i umjieće prognoziranja vremena te službe za klimu i vodu, rekao je prof. Talaas.

Prof. Talaas pridružio se Antoniu Guterresu, glavnom tajniku UN-a, u objavljivanju WMO-ovog vodećeg izvješća na konferenciji za novinare održanoj 19. travnja u New Yorku. Ono dolazi uoči virtualnog Summita čelnika o klimi 22. i 23. travnja 2021. koji će predvoditi SAD. Predsjednik Biden nastoji pronaći načine kako da vodeće ekonomije potakne na smanjenje emisija stakleničkih plinova i ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama kako bi se povećanje temperature do kraja stoljeća zadržalo značajno ispod 2 °C (po mogućnosti 1,5 °C) u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Ovo nam izvješće pokazuje da ne možemo gubiti vrijeme. Klima se mijenja, a učinci su već preskupi za ljude i planet. Ovo je godina za djelovanje. Države se moraju posvetiti nultoj stopi emisija do 2050. Znatno prije Konferencije o klimi (COP26) koja će se održati u Glasgowu, moraju predati svoje ambiciozne nacionalne planove o klimi kojima će zajednički smanjiti globalnu emisiju za 45 % do 2030. godine u odnosu na razine iz 2010. Ali moraju djelovati sada kako bi zaštitile ljude od katastrofalnih utjecaja klimatskih promjena, rekao je glavni tajnik UN-a.

Global mean temperature 04-21

U 2020. godini pandemija COVID-19 dodala je novu i nepoželjnu dimenziju vremenu, klimi te opasnostima povezanima s vodom, s dalekosežnim utjecajima na ljudsko zdravlje i blagostanje. Ograničenja u kretanju, gospodarski pad i poremećaji u poljoprivrednom sektoru pogoršali su učinke ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja duž cijelog lanca opskrbe hranom, povećavajući nesigurnosti opskrbe hranom i usporavajući dostavu humanitarne pomoći. Pandemija je također omela motrenje vremena te zakomplicirala napore za smanjenje rizika od katastrofa.

Izvješće pokazuje kako klimatske promjene predstavljaju rizik za ostvarivanje mnogih Ciljeva održivog razvoja, na temelju padajućih učinaka međusobno povezanih događaja. To može pridonijeti jačanju ili pogoršanju postojećih nejednakosti.

Informacije koje su korištene pri sastavljanju ovog izvješća dolaze od mnogih nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi te pripadajućih institucija kao i od regionalnih klimatskih centara. UN-ovi partneri uključuju UN-ovu organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Međunarodni monetarni fond (IMF), Međunarodnu oceanografsku komisiju UNESCO-a (IOC-UNESCO), Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), UN-ov program za okoliš (UNEP), Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR), Svjetski program za hranu (WFP) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

Ono donosi novu verziju koja je objavljena u prosincu 2020. i koja je popraćena informacijama o pokazateljima klimatskih promjena.

Staklenički plinovi

Koncentracije glavnih stakleničkih plinova nastavile su rasti u 2019. i 2020. godini. Prema podacima u izvješću, globalni prosječni molarni udjeli ugljikovog dioksida (CO2) već su premašili 410 dijelova po milijun (ppm), i ukoliko će se nastaviti porast CO2 kao i u prethodnim godinama, mogao bi doseći ili premašiti 414 ppm u 2021. Prema UNEP-u ekonomsko usporavanje privremeno je smanjilo emisije stakleničkih plinova, ali nije imalo zamjetni utjecaj na koncentracije u atmosferi.

Ocean

Ocean apsorbira oko 23 % godišnjih emisija antropogenog CO2 u atmosferi i ponaša se kao pufer prema klimatskim promjenama. Ipak, CO2 reagira s morskom vodom, smanjujući njezin pH što dovodi do zakiseljavanja oceana. Ovo, pak, zauzvrat smanjuje njezin kapacitet apsorpcije CO2 iz atmosfere. Prema podacima IOC-UNESCO-a, procesi zakiseljavanja oceana i gubitka kisika u oceanu (deoksigenacije) nastavili su se utječući na ekosustave, morski život i ribarstvo.

Ocean također apsorbira više od 90 % viška topline koja dolazi od ljudskih aktivnosti. U 2019. godini bilo je najveće zagrijavanje oceana otkad postoje mjerenja, a taj se trend vjerojatno nastavio i u 2020. Stopa zagrijavanja oceana tijekom posljednjeg desetljeća bila je veća od dugoročnog prosjeka, ukazujući na nastavak unosa topline koju su zadržali staklenički plinovi, prema EU-ovom Copernicusovom pomorskom servisu.

Preko 80 % oceanskog područja pogođeno je u 2020. godini najmanje jednim toplinskim valom. Postotak oceana koji je bio pogođen jakim morskim toplinskim valovima (45 %) bio je veći od onog koji je doživio umjerene toplinske valove (28 %).

Global mean sea level

Kako pokazuju satelitske snimke srednja globalna razina mora je porasla (od 1993.). Nedavno se povećavala većom brzinom zbog povećanog otapanja ledenog pokrova na Grenlandu i Antarktici. Neznatan pad u srednjoj globalnoj razini mora tijekom ljeta 2020. vjerojatno je bio povezan s razvojem uvjeta La Niñe. Sve u svemu, srednja globalna razina mora nastavila je rasti u 2020.

Kriosfera

Od sredine 1980-ih temperatura zraka na Arktiku povećavala se dvaput brže od globalnog prosjeka. To ima moguće velike posljedice ne samo na arktičke ekosustave, već i na globalnu klimu što se vidi u različitim povratnim informacijama kao što je odmrzavanje permafrosta kojim se otpušta metan u atmosferu.

Minimalna površina morskog leda u 2020. nakon ljetnog otapanja iznosila je 3,74 milijuna km2, što je drugi put otkad postoje mjerenja da se smanjio na manje od 4 milijuna km2. Rekordno smanjenje površine morskog leda uočeno je u srpnju i listopadu. Rekordno visoke temperature sjeverno od Arktičkog kruga u Sibiru potaknule su ubrzano otapanje morskog leda u istočnom Sibiru i Leptevskome moru, kojeg je zahvatio produženi toplinski val. Povlačenje morskog leda tijekom ljeta 2020. u Leptevskome moru najranije je uočeno od kada postoje sateliska mjerenja.

Grenlandski ledeni štit nastavio je gubiti masu. Iako je bilanca mase bila blizu dugoročnog prosjeka, gubitak leda zbog odvajanja ledenjaka bio je na samome vrhu četrdesetogodišnjeg satelitskog motrenja. Ukupno, oko 152 Gt leda izgubljeno je na Grenlandskom ledenom štitu između rujna 2019. i kolovoza 2020.

Količina antarktičkog morskog leda ostala je blizu dugoročnog prosjeka. Ipak, antarktički ledeni pokrov pokazao je veliki trend gubitka mase od kasnih 1990-ih. Ovaj se trend ubrzao oko 2005. godine, a trenutno Antarktika gubi otprilike 175 do 225 Gt godišnje, zbog povećanja brzine protoka glavnih ledenjaka na Zapadnoj Antarktici i Antarktičkom poluotoku.

Gubitak od 200 Gt leda godišnje odgovara otprilike dvostrukom godišnjem protoku rijeke Rhone u Europi.

Arctic sea ice extent

Poplave i suša

Obilne kiše i prekomjerne poplave pojavile su se u velikim dijelovima Afrike i Azije u 2020. Obilne kiše i plavljenja zahvatile su velike dijelove Sahela i Afričkog roga, potičući pojavu pustinjskih skakavaca. Kina, Republika Koreja i Japan te dijelovi Jugoistočne Azije također su imali obilne kiše u različito doba godine.

Jake suše pogodile su mnoge dijelove unutrašnjosti Južne Amerike u 2020., od kojih su najgore pogođena područja sjeverne Argerntine, Paragvaja te zapadna granična područja Brazila. Poljoprivredni gubici procijenjeni su na oko 3 milijarde dolara u Brazilu, s dodatnim gubicima u Argentini, Urugvaju i Paragvaju.

Dugoročna suša nastavila se u dijelovima južne Afrike, naročito u provincijama južne Afrike Sjeverni i Istočni Kaap, iako su kiše zimi pomogle u nastavku oporavka od ekstremne suše koja je dosegnula vrhunac 2018.

Vrućina i požari

U velikim dijelovima Sibirskog Arktika, temperature su u 2020. godini bile više za 3 °C od prosjeka, s rekordnom temperaturom od 38 °C u gradu Verkhojansku, što je bilo popraćeno produženim i rasprostranjenim požarima.

U kasno ljeto i jesen buknuli su najveći požari ikada zabilježeni u SAD-u. Suša koja je zahvatila velika područja doprinijela je požarima, a razdoblje od srpnja do rujna bilo je najtoplije i najsuše otkada postaju mjerenja na jugozapadu. U Dolini smrti u Kaliforniji temperatura zraka dosegnula je 16. kolovoza 2020. vrijednost od 54,4 °C, što je najviša temperatura na svijetu u posljednjih 80 godina.

Na Karibima glavni toplinski valovi dogodili su se u travnju i rujnu. Na Kubi je 12. travnja izmjeren novi temperaturni rekord koji je iznosio 39,7 °C. Zbog daljnje ekstremne vrućine u rujnu premašeni su nacionalni ili teritorijalni temperaturni rekordi za Dominiku, Grenadu i Puerto Rico.

U Australiji su srušeni temperaturni rekordi početkom 2020. uključujući najvišu zabilježenu temperaturu u australskom gradskom području, u zapadnom Sydneyju, dok je u Penrithu izmjereno 48,9 °C.

Europa je doživjela sušu i toplinske valove tijekom ljeta 2020. iako nisu bili tako intenzivni kao oni 2018. i 2019. godine. Na istočnom Mediteranu srušeni su 4. rujna rekordi u Jeruzalemu (42, 7 °C) i Eliatu (48,9 °C), krajem srpnja toplinski val zahvatio je Bliski istok te je u na postaji Kuvajt aerodrom izmjereno 52,1 °C, a u Bagdadu 51,8 °C.

Tropski cikloni

tropical cyclones

Sezona uragana na Sjevernom Atlantiku 2020. imala je najviše imenovanih oluja otkad postoje mjerenja. Zabilježeno je 12 uragana u SAD-u, čime je srušen prethodni rekord od 9. Uragan Laura dosegnuo je intenzitet 4. kategorije i stvorio uragan u zapadnoj Louisiani 27. kolovoza, što je dovelo do šteta velikih razmjera te ekonomskih gubitaka od 19 milijardi američkih dolara. Uragan Laura u svojoj razvojnoj fazi također se dovodio u vezu sa štetom od poplave na Haitiju i u Dominikanskoj Republici.

Zadnja oluja te sezone, Iota, bila je isto tako najintenzivnija, dosegnuvši kategoriju 5 prije dolaska nad Srednju Ameriku.

Ciklon Amphan koji je utjecao na oluju u blizini granice Indije s Bangladešom 20. svibnja uzrokovao je najveću materijalnu štetu otkada postoje mjerenja na sjevernom Indijskom oceanu, a prijavljeni su i gospodarski gubici u Indiji od otprilike 14 milijardi američkih dolara.

Najjači tropski ciklon sezone bio je tajfun Goni (Rolly). Prešao je sjeverne Filipine 1. studenoga s desetominutnom srednjom brzinom vjetra od 220 km/h (ili većom) na početku svog razornog djelovanja, što ga čini jednom od najintenzivnijih oluja otkada postoje mjerenja.

Tropski ciklon Harold imao je značajne učinke na sjeverno otočje Vanuatu 6. travnja, te je utjecao na 65 % stanovništva uzrokujući štetu na Fidžiju, Tongu i Solomonskim otocima.

Oluja Alex u ranom listopadu uzrokovala je ekstremne jačine vjetrova u zapadnoj Francuskoj s udarima od 186 km/h, dok su se jake kiše proširile duž šireg područja. Najkišovitiji dan u Ujedinjenom Kraljevstvu otkada postoje mjerenja bio je 3. listopada kada je prema nacionalnom prosjeku palo 31,7 mm kiše. Jake kiše padale su i u blizini obale Mediterana s obje strane francusko-talijanske granice, s 24-satnom ukupnom oborinom koja je premašila 600 mm u Italiji i 500 mm u Francuskoj.

Ostale jake oluje uključuju oluje s tučom u Calgaryju (Kanada) 13. lipnja, s gubitcima koji su premašili 1 milijardu američkih dolara te oluja s tučom u Tripoliju (Libija) 27. listopada, gdje je padala tuča veličine 20 cm i koja je bila popraćena neuobičajeno hladnim uvjetima.

Učinci pandemije COVID-19

Prema podacima Društva međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, više od 50 milijuna ljudi tijekom 2020. godine bilo je dvostruko pogođeno katastrofama uzrokovanima klimom (poplave, suše i oluje) te pandemijom COVID-19. To je pogoršalo nesigurnosti u opskrbi hranom te potaknulo novi rizik za evakuaciju, oporavak i operacije pomoći koje su povezane s događajima visokog učinka.

Ciklon Harold, koji je pogodio Fidži, Solomonske otoke, Tongu i Vanuatu, i koji je bio jedan od najjačih oluja ikada zabilježenih u Južnom Pacifiku, potaknuo je raseljenost ljudi koja se procjenjuje na 99 500. Zbog zatvaranja i karantena uzrokovanih pandemijom COVID-19, operacije odgovora i opravka bile su otežane što je dovelo do kašnjenja u opskrbi opremom i pomoći.

Na Filipinima, iako je preko 180 000 ljudi bilo preventivno evakuirano uoči početka tropskog ciklona Vongfong (Ambo) sredinom svibnja, potreba za mjerama socijalne udaljenosti značila je da se stanovništvo ne može prevoziti u velikom broju, centri za evakuaciju mogli su se koristiti samo s pola kapaciteta.

U sjevernom dijelu središnje Amerike, humanitarna pomoć bila je potrebna za oko 5,3 milijuna ljudi, uključujući 560 000 ljudi koji su bili razmješteni u unutrašnjosti i prije početka pandemije. Odgovori na uragane Eta i Iota stoga su se pojavili u kontekstu složenih i isprepletenih ranjivosti.

Nesigurnosti u opskrbi hranom

food insecurity

Nakon desetljeća propadanja, nesigurnosti u opskrbi hranom od 2014. potaknuto je sukobima i ekonomskim usporavanjem kao i klimatskim varijabilnostima te ekstremnim vremenskim događajima. Tijekom 2019. godine gotovo 690 milijuna ljudi ili 9 % svjetskog stanovništva, bilo je pothranjeno, a oko 750 milijuna ili gotovo 10 %, bilo je izloženo viskom razinama nesigurnosti u opskrbi hranom. Između 2008. i 2018. godine, utjecaji katastrofa stajali su poljoprivredne sektore zemalja u razvoju preko 108 milijardi dolara zbog oštećenja ili gubitka poljoprivrednih kultura i stočarstva. Prema podacima FAO i WFP, broj ljudi koji su razvrstani prema kriznim situacijama, izvanrednim uvjetima te uvjetima gladi povećao se na gotovo 135 milijuna ljudi u 55 zemalja tijekom 2019.

Pandemija COVID-19 osakatila je poljoprivredne i hranidbene sustave, izvrćući razvojnu putanju i zaustavljajući ekonomski rast. Tijekom 2020., pandemija je izravno utjecala na opskrbu hranom i potražnju, s prekidima u lokalnim, nacionalnim i globalnim opskrbnim lancima, ugrožavajući pristup farmama, izvorima i uslugama koje su potrebne kako bi se održala poljoprivredna proizvodnja i omogućila opskrba hranom. Prema podacima FAO postavljeni su značajni izazovi kako bi se upravljalo nemogućnošću opskrbom hranom koja je nastala kao rezultat ograničenja kretanja, a osim toga popraćena je katastrofama povezanim s klimom.

Iseljavanje

Prema podacima Centra za praćenje unutarnjeg iseljavanja procjenjuje se da su tijekom proteklog desetljeća (2010. – 2019.) događaji povezani s vremenom pokrenuli su iseljavanje 23,1 milijuna ljudi u prosjeku svake godine; većina njih iseljavala se unutar nacionalnih granica. Nekih 9,8 milijuna iseljavanja uvelike zbog hidrometeoroloških opasnosti i katastrofa, zabilježeni su tijekom prve polovice 2020. godine, a odnose se na južnu i jugoistočnu Aziju i Afrički rog.

Očekuje se da će događaji u drugoj polovici godine, uključujući raseljavanja zbog poplava u području Sahela, aktivne sezone uragana na Atlantiku te učinaka tajfuna u jugoistočnoj Aziji, iznositi ukupan broj za cijelu godinu koji je blizak prosjeku desetljeća.

Prema podacima IOM-a i UNHCR-a, mnoga su se iseljavanja potaknuta hidrometeorološkim događajima produžila ili postala dugotrajna za ljude koji se ne mogu vratiti svojim domovima ili koji se ne mogu integrirati u lokalno stanovništvo ili igdje nastaniti. Također, prepušteni su opetovanim i čestim iseljavanjima, što im ostavlja malo vremena za opravak od jednog šoka do drugog.

Lekcije i mogućnosti za poboljšanje klimatskih akcija

Prema podacima Svjetskog monetarnog fonda, trenutna globalna recesija uzrokovana pandemijom COVID-19 može predstavljati izazov za donošenje politika potrebnih za ublažavanje. No, ona istovremeno pruža mogućnosti da se gospodarstvo postavi na zeleniji put poticanjem ulaganja u zelenu i otpornu javnu infrastrukturu, podupirući tako BDP i zapošljavanje u fazi oporavka.

Politike prilagodbe koje su usmjerene na jačanje otpornosti na promjenjivu klimu, kao što je ulaganje u infrastrukturu otpornu na katastrofe te u rane sustave upozorenja, podjela rizika preko financijskih tržišta i razvoj mreža socijalne sigurnosti, mogu ograničiti učinke šokova uzrokovanih vremenom i pomoći gospodarstvu da se brže opravi.

Direktna poveznica na Izvješća o stanju globalne klime u 2020. godini nalazi se ovdje.

Video Izvješći nalazi se ovdje.