1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - priopćenja


2019. zaključuje desetljeće iznimno visokih globalnih temperatura i vremenskih prilika s dalekosežnim učinkom

DHMZ, 3. 12. 2019. - Donosimo prijevod priopćenja Svjetske meteorološke organizacije (WMO) upravo objavljenog u Madridu gdje se održavaju UN-ovi pregovori o klimatskim promjenama (COP-25):

Godina 2019. zaključuje desetljeće iznimno visokih globalnih temperatura, smanjenja površina leda i rekordnih razina mora, do kojih je došlo zbog emisija stakleničkih plinova usljed ljudskog djelovanja. Gotovo je sigurno da će prosječne temperature za petogodišnje razdoblje od 2015. do 2019. te za desetogodišnje razdoblje od 2010. do 2019. biti najviše u povijesti mjerenja. Godina 2019. na dobrom je putu da postane druga ili treća najtoplija godina u povijesti mjerenja, objavila je WMO.

Slika 1. Globalna srednja razlika temperatura od 1850. do 1900. (°C)

U Privremenom izvještaju WMO-a o stanju globalne klime stoji da je prosječna globalna temperatura u 2019. (od siječnja do listopada) bila za oko 1,1 °C viša od temperature predindustrijskog razdoblja.

Koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi 2018. dosegnule su rekordnu razinu od 407,8 dijelova na milijun i nastavile su rasti i u 2019. CO2 se u atmosferi zadržava stoljećima, a u oceanima još duže, što doprinosi trajnosti klimatskih promjena.

Podizanje razine mora ubrzalo se od početka satelitskih mjerenja 1993. godine uslijed otapanja ledenih pokrova na Grenlandu i Antarktici, kaže se u izvješću.

Oceani, koji djeluju kao zaštita apsorbirajući toplinu i ugljikov dioksid, plaćaju za to visoku cijenu. Toplina u oceanima dosegnula je rekordno visoke razine, a zabilježeni su i široko rasprostranjeni morski toplinski valovi. Kiselost morske vode 26 % je viša nego na početku industrijskog razdoblja. Propadaju morski ekosustavi od ključne važnosti.

Dnevna minimalna površina morskog leda na Arktiku u rujnu 2019. bila je druga najniža u povijesti satelitskih mjerenja, a u listopadu su zabilježene nove rekordno niske razine. Na Antarktici su u nekim mjesecima u 2019. zabilježene rekordno niske površine leda.

Ako odmah ne započnemo hitnu borbu protiv klimatskih promjena, čeka nas porast temperature za više od 3 °C do kraja stoljeća, što će na dobrobit čovječanstva imati još štetnije učinke, izjavio je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas. Nismo ni blizu postizanju cilja dogovorenog Pariškim sporazumom.

Utjecaji klimatskih promjena svakodnevno se očituju u obliku ekstremnih i ‘abnormalnih’ vremenskih uvjeta. Rizici povezani s vremenom i klimom 2019. ponovno su prouzročili veliku štetu. Toplinski valovi i poplave koji su se nekoć događali ‘jednom u sto godina’ postaju redovitije pojave. Od Bahama do Japana i Mozambika, razne zemlje pogođene su razornim tropskim ciklonima. Arktik i Australiju poharali su šumski požari, rekao je Taalas.

Nestabilniji obrasci oborina jedna su od glavnih posljedica klimatskih promjena. Prijete prinosima usjeva, a u kombinaciji s rastom stanovništva donijet će znatne izazove u pogledu sigurnosti opskrbe hrane u ugroženim zemljama, rekao je.

Velik dio izvješća posvećen je utjecajima vremenskih i klimatskih prilika na ljudsko zdravlje, sigurnost opskrbe hranom, migracije, ekosustave i morske organizme. Iznijeti podaci temelje se na podacima koje je dostavio čitav niz partnerskih organizacija Ujedinjenih naroda (navedeni su na kraju napomeni za urednike).

Ekstremno visoke temperature uzimaju sve veći danak na ljudsko zdravlje i zdravstvene sustave, a njihove su posljedice veće u područjima koja se odlikuju sve starijim stanovništvom, urbanizacijom, učincima urbanih toplinskih otoka i zdravstvenim nejednakostima. Broj ugroženih osoba starijih od 65 godina izloženih toplinskim valovima u 2018. porastao je za rekordnih 220 milijuna u usporedbi s prosjekom polaznog razdoblja 1986. – 2005.

Promjenjivost klime i ekstremne vremenske prilike među glavnim su čimbenicima koji su pridonijeli nedavnom porastu gladi u svijetu i jedan su od glavnih uzroka teških kriza. Nakon čitavog desetljeća stabilnog pada, glad je opet u porastu i tijekom 2018. pogodila je preko 820 milijuna ljudi. U 33 zemlje koje su u 2018. pogodile krize opskrbe hranom, promjenjivost klime i ekstremne vremenske prilike u njih 26 bile su među uzrocima krize zajedno s gospodarskim šokovima i ratovima, a u 12 od tih 26 zemalja bile su glavni uzrok.

Od siječnja do lipnja 2019. zabilježeno je više od 10 milijuna novih interno raseljenih osoba. Od toga je 7 milijuna raseljeno uslijed nepogoda kao što su ciklon Idai u jugoistočnoj Africi, ciklon Fani u južnoj Aziji, uragan Dorian na Karibima te poplave u Iranu, na Filipinima i u Etiopiji, koji su doveli do akutnih humanitarnih potreba i potreba za zaštitom.

Privremeno izvješće o stanju klime predstavlja mjerodavan izvor informacija za UN-ove pregovore o klimatskim promjenama, poznate pod nazivom COP25, koji će se održati u Madridu od 2. do 13. prosinca. Njime se nadopunjuju izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama.

Konačna Izjava o stanju klime, s potpunim podacima za 2019. godinu, bit će objavljena u ožujku 2020.

Slika 2. Temperaturna razlika od siječnja do listopada 2019. i 1981. – 2010.

Globalni klimatski pokazatelji

2019. godina zaključuje najtoplije desetljeće u povijesti mjerenja

Globalna srednja temperatura za razdoblje od siječnja do listopada 2019. godine bila je za 1,1 ± 0,1 °C viša nego u predindustrijskom razdoblju (1850. – 1900.). Gotovo je sigurno da će petogodišnji prosjek za razdoblje 2015. – 2019. i desetogodišnji prosjek za razdoblje 2010. – 2019. biti najviši u povijesti mjerenja za neko petogodišnje razdoblje, odnosno desetljeće. Svako sljedeće desetljeće nakon 1980-ih godina bilo je toplije od prethodnog.
Očekuje se da će 2019. godina biti druga ili treća najtoplija godina u povijesti mjerenja. Najtoplija godina i dalje je 2016., koja je započela događajem El Niño iznimne jačine.

Na velikim dijelovima Arktika 2019. zabilježene su neobično visoke temperature. U većini kopnenih krajeva temperature su bile više od nedavnog prosjeka, uključujući Južnu Ameriku, Europu, Afriku, Aziju i Oceaniju. Iznimno visoke temperature zabilježene su u američkoj saveznoj državi Aljasci. Nasuprot tomu, u velikom dijelu Sjeverne Amerike temperature su bile niže od nedavnog prosjeka.

Rekordne koncentracije stakleničkih plinova

Koncentracije stakleničkih plinova 2018. godine dosegnule su nove rekordno visoke razine: prosječni globalni molarni udio ugljikova dioksida (CO2) iznosio je 407,8±0,1 dijelova na milijun (ppm), metana (CH4) 1869±2 dijelova na milijardu (ppb), a dušikova oksida (N2O) 331,1±0,1 ppb. Redom, te vrijednosti predstavljaju povećanje od 147 %, 259 % i 123 % u odnosu na predindustrijske razine iz 1750.

Globalne prosječne brojke za 2019. godinu bit će dostupne tek krajem 2020., ali podaci u stvarnom vremenu s brojnih pojedinačnih lokacija ukazuju na to da su razine CO2 nastavile rasti u 2019. godini.

Ubrzavanje globalnog srednjeg podizanja razina mora

Podizanje razine mora zabilježeno je u cijelom razdoblju mjerenja satelitskom altimetrijom, ali se njegova brzina tijekom tog razdoblja povećala, što je djelomično posljedica otapanja ledenih pokrova na Grenlandu i Antarktici. U listopadu 2019. globalna srednja razina mora dosegnula je najvišu razinu od početka mjerenja altimetrijom, metodom visoke preciznosti (siječanj 1993.).

Toplina oceana

Oceani apsorbiraju više od 90 % viška energije koji se nakuplja u klimatskom sustavu uslijed povećanih koncentracija stakleničkih plinova. Količina topline u oceanima pohranjene do dubine od 700 metara (za koju je niz podataka započet 1950-ih godina) te pohranjene do dubine od 2 000 metara (za koju je niz podataka započet 2005.) nastavila je u 2019. bilježiti rekordne ili gotovo rekordne razine. Prosjek za ovu godinu zasad premašuje prethodne rekordno visoke razine zabilježene 2018.

Podaci o temperaturama površine mora prikupljeni satelitima mogu se iskoristiti za praćenje morskih toplinskih valova. Zasad je u 2019. godini u oceanima prosječno zabilježen oko 1,5 mjesec neuobičajeno visokih temperatura. Morski toplinski val kategoriziran kao snažan (38 %) zabilježen je u većem dijelu oceana nego toplinski val kategoriziran kao umjeren (28 %). U velikim dijelovima sjeveroistočnog Pacifika morski toplinski valovi kategorizirani su kao teški.

Nastavak acidifikacije oceana

U desetljeću od 2009. do 2018., oceani su apsorbirali oko 22 % godišnjih emisija CO2, što pridonosi ublažavanju klimatskih promjena. Međutim, sve veće koncentracije CO2 u atmosferi utječu na kemiju oceana.

Opažanja oceana pokazala su da se prosječna globalna pH vrijednost na površini oceana od kasnih 1980-ih smanjivala po stopi od 0,017 – 0,027 pH jedinica po desetljeću, prema Posebnom izvješću o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja, koje je izradio Međuvladin panel o klimatskim promjenama. To odgovara porastu kiselosti od 26 % od početka industrijske revolucije.

Smanjenje površine morskog leda

Nastavak dugoročnog smanjenja površine arktičkog morskog leda potvrđen je 2019. Prosječna površina morskog leda u rujnu (obično najniža godišnja razina) bila je treća najniža u povijesti mjerenja, uz dnevnu minimalnu površinu povezanu s drugom najnižom.

Površina antarktičkog morskog leda do 2016. pokazivala je blagi dugoročni rast. Koncem 2016. to je prekinuo iznenadan pad površine do ekstremnih vrijednosti. Površina antarktičkog morskog leda otad je ostala na relativno niskim razinama.

Grenlandski ledeni pokrov

Ukupna bilanca mase leda Grenlandskog ledenog pokrova pokazuje da je od rujna 2018. do kolovoza 2019. nestala neto masa leda od 329 gigatona (Gt). Stavimo te podatke u kontekst: podaci satelitske misije Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE) pokazuju da je na Grenlandu u razdoblju od 2002. do 2016. nestajalo oko 260 Gt leda godišnje, pri čemu je maksimum od 458 Gt zabilježen 2011./12.

Nepogode s teškim posljedicama

Poplave

U središnjem SAD-u, sjevernoj Kanadi, sjevernoj Rusiji i jugozapadnoj Aziji pale su abnormalno visoke količine oborina. 12-mjesečna prosječna količina oborina u SAD-u, ne uključujući Aljasku i Havaje, za razdoblje od srpnja 2018. do lipnja 2019. (962 mm) bila je najviša u povijesti mjerenja.

Sezona indijskog monsuna kasno je počela i završila, što je dovelo do velikog manjka oborina u lipnju i njihovog viška u mjesecima nakon toga.

U dijelovima Južne Amerike u siječnju su zabilježene velike količine oborina. U sjevernoj Argentini, Urugvaju i južnom Brazilu došlo je do velikih poplava. Štete u Argentini i Urugvaju procjenjuju se na 2,5 milijardi američkih dolara.

Islamsku Republiku Iran koncem ožujka i početkom travnja pogodile su teške poplave. Velike poplave također su zabilježene u dijelovima istočne Afrike koji su dotada bili pogođeni sušom u listopadu i početkom studenog.

Suše

Suše su pogodile brojne dijelove jugoistočne Azije i jugozapadne pacifičke regije u 2019. godini. U mnogim slučajevima one se povezuju sa snažnom pozitivnom fazom dipola Indijskog oceana. Iznimno suhi uvjeti prevladavali su od sredine godine nadalje u Indoneziji i susjednim zemljama, kao i u dijelovima bazena rijeke Mekong dalje na sjeveru. Dugotrajni sušni uvjeti u brojnim kopnenim dijelovima istočne Australije iz 2017. i 2018. godine proširili su se i nastavili i u 2019. Ako pogledamo prosjek za cijelu Australiju, vidimo da je razdoblje od siječnja do listopada bilo najsuše od 1902.

Sušni uvjeti vladali su i u mnogim dijelovima srednje Amerike. U Hondurasu, Gvatemali, Nikaragvi i El Salvadoru pala je znatno niža količina oborina od uobičajene, sve do velikih kiša u listopadu. Središnji Čile također je zabilježio iznimno suhu godinu, pri čemu je količina oborina za ovu godinu do 20. studenog u Santiagu iznosila svega 82 mm, manje od 25 % dugoročnog prosjeka.

Toplinski valovi

U Europi su koncem lipnja i srpnja zabilježena dva velika toplinska vala. U Francuskoj je 28. lipnja izmjeren nacionalni rekord od 46,0 °C (1,9 °C više od prethodnog rekorda). Nacionalni rekordi također su izmjereni u Njemačkoj (42,6 °C), Nizozemskoj (40,7 °C), Belgiji (41,8 °C), Luksemburgu (40,8 °C) i Ujedinjenoj Kraljevini (38,7 °C). Vrućine nisu ostale pošteđene ni nordijske zemlje, gdje je u Helsinkiju izmjerena najviša temperatura u povijesti mjerenja (33,2°C, izmjereno 28. srpnja).

Ljeto je u Australiji bilo iznimno vruće. Srednja ljetna temperatura bila je najviša u povijesti mjerenja i za gotovo 1°C viša od prošlog rekorda, a siječanj je bio najtopliji mjesec u povijesti mjerenja u Australiji. Najznačajnije obilježje vrućina bila je dugotrajnost, ali također su zabilježeni i značajni pojedinačni ekstremi, uključujući temperaturu od 46,6°C u Adelaideu izmjerenu 24. siječnja. To je najviša temperatura u povijesti mjerenja u tom gradu.

Šumski požari

Nekoliko regija na visokim geografskim širinama ove godine zabilježilo je iznadprosječne požare, uključujući Sibir (Ruska Federacija) i Aljasku (SAD). Požari su zabilježeni u nekim dijelovima Arktika gdje su se dosad javljali iznimno rijetko.

Velika suša u Indoneziji i u susjednim zemljama dovela je do najgore sezone požara od 2015. godine. Broj prijavljenih požara u brazilskoj Amazoniji tek je nešto veći od desetogodišnjeg prosjeka, no ukupno je u Južnoj Americi bilo najviše požara od 2010., pri čemu je osobito mnogo požara zabilježeno u Boliviji i Venezueli.

Tropski cikloni

Globalna aktivnosti tropskih ciklona u 2019. bila je nešto viša od prosjeka. Na sjevernoj Zemljinoj polutci do danas je zabilježeno 66 tropskih ciklona. Prosjek za ovo doba godine je 56, iako je akumulirana energija ciklona bila za tek 2 % viša od prosjeka. Sezona ciklona 2018. – 2019. na južnoj Zemljinoj polutci također je bila iznadprosječna, s 27 ciklona.

Tropski ciklon Idai koji je pogodio kopno u Mozambiku 15. ožujka bio je jedan od najsnažnijih poznatih ciklona na istočnoj obali Afrike, odnijevši brojne živote i prouzročivši velike materijalne štete. Idai je pridonio potpunom uništenju oko 780 000 hektara usjeva u Malaviju, Mozambiku i Zimbabveu, dodatno pogoršavši već i ovako nesigurnu situaciju sigurnosti opskrbe hranom u toj regiji. Uslijed tog ciklona raseljeno je najmanje 50 905 osoba u Zimbabveu, 53 237 u južnom Malaviju i 77 019 u Mozambiku.

Tropski ciklon Dorian, koji je pogodio kopno na Bahamima intenzitetom kategorije 5, bio je jedan od najsnažnijih tropskih ciklona ove godine. Njegova je razorna snaga bila tim veća jer se iznimno sporo kretao i ostao je gotovo na istom mjestu oko 24 sata.

Tajfun Hagibis pogodio je kopno zapadno od Tokija 12. listopada, prouzročivši snažne poplave.

Rizici i posljedice klimatskih promjena

Sve veće opasnosti po zdravlje (Svjetska zdravstvena organizacija)

Rekordno visoke temperature u Australiji, Indiji, Japanu i Europi zabilježene u 2019. utjecale su na zdravlje i dobrobit ljudi. Zbog snažnog toplinskog vala koji je pogodio Japan krajem srpnja i početkom kolovoza 2019. umrlo je preko 100 ljudi, a 18 000 ih je hospitalizirano. Europu su u ljeto 2019. pogodila dva snažna toplinska vala. Toplinski val koji je u lipnju pogodio jugozapadnu i srednju Europu odnio je brojne ljudske živote u Španjolskoj i Francuskoj. Najsnažniji toplinski val zabilježen je koncem srpnja, a pogodio je veći dio srednje i zapadne Europe. U Nizozemskoj se s tim toplinskim valom povezuje 2 964 umrlih, što je za 400 više nego u prosječnom ljetnom tjednu.

Promjene u klimatskim uvjetima od 1950. pogoduju tigrastim komarcima, prijenosnicima denga groznice, čime se povećava rizik od pojave te bolesti. Globalna pojavnost denga groznice paralelno je drastično porasla u proteklim desetljećima. Sada je gotovo polovica svjetskog stanovništva izložena opasnosti od zaraze. U svijetu je u 2019. zabilježen velik porast broja slučajeva denga groznice u usporedbi s istim razdobljem 2018.

Negativni utjecaj na sigurnost opskrbe hranom nastavlja se
(Organizacija za hranu i poljoprivredu)

Početak sezonskih kiša kasnio je u južnoj Africi i zabilježena su duga sušna razdoblja. Procjenjuje se da će regionalna proizvodnja žitarica biti za oko 8 % niža od petogodišnjeg prosjeka i očekuje se da će 12,5 milijuna ljudi u regiji do ožujka 2020. biti izloženo teškoj nesigurnosti opskrbe hranom, što predstavlja povećanje od više od 10 % u odnosu na prethodnu godinu.

Situacija sigurnosti opskrbe hranom pogoršava se u nekoliko područja u Etiopiji, Somaliji, Keniji i Ugandi uslijed loše duge kišne sezone (poznate pod nazivom gu). Nesigurnost opskrbe hranom pogađa ukupno oko 12,3 milijuna ljudi na Rogu Afrike. Od listopada do studenog 2019. Somaliju su pogodile i snažne poplave.

Dijelove Afganistana u ožujku 2019. pogodile su najgore poplave u desetljeću, što je dovelo do nesigurnosti opskrbe hranom za 13,5 milijuna ljudi u toj zemlji, čije se 22 od ukupno 34 pokrajine još oporavljaju od teških suša u 2018.

Broj raseljenih osoba povećao se uslijed katastrofa (Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice i Međunarodna organizacija za migracije)

Od siječnja do lipnja 2019. zabilježeno je više od 10 milijuna novih interno raseljenih osoba. Od toga je 7 milijuna raseljeno uslijed katastrofa kao što su ciklon Idai u jugoistočnoj Africi, ciklon Fani u južnoj Aziji, uragan Dorian na Karibima te poplave u Iranu, na Filipinima i u Etiopiji, koji se povezuju s akutnim humanitarnim potrebama i potrebama za zaštitom.

Poplave su najčešće spominjana elementarna nepogoda koja pridonosi raseljavanju, a slijede oluje i suše. Azijsko-pacifička regija i dalje je regija s najvećim rizikom od raseljavanja uslijed nepogoda, što uključuje iznenadne nepogode, kao i one koje sporo nastupaju.

Broj novo raseljenih osoba koji se povezuje s ekstremnim vremenskim prilikama mogao bi se do kraja 2019. više nego utrostručiti i dosegnuti 22 milijuna.

Napomene za urednike
Informacije iskorištene u ovom izvješću dobivene su od brojnih nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi i s njima povezanih institucija te od Regionalnih klimatskih centara, Svjetskog klimatskog istraživačkog programa (WCRP), Globalnog programa motrenja atmosfere (GAW) i Globalnog programa promatranja kriosfere. Podatke su također dostavile brojne druge agencije Ujedinjenih naroda, uključujući Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), Međuvladinu oceanografsku komisiju UNESCO-a (IOC-UNESCO), Program Ujedinjenih naroda za okoliš, Ured UN-a za smanjenje rizika od katastrofa, Konferenciju UN-a o trgovini i razvoju, Svjetski program za hranu (WFP) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju. WMO se koristi skupinama podataka (temeljenim na mjesečnim klimatološkim podacima s lokacija opažanja) Američke nacionalne oceanografske i atmosferske službe, NASA-inog Goddardovog instituta za svemirske studije i Centra Hadley Britanske nacionalne meteorološke službe i Odsjeka za klimatološka istraživanja Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenoj Kraljevini.
Također se koristi skupinama podataka reanalize Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i njegove Službe za klimatske promjene Copernicus te Japanske meteorološke agencije. Tom metodom kombiniraju se milijuni meteoroloških i pomorskih opažanja, uključujući satelitska opažanja, s modelima kako bi se dobila potpuna reanaliza atmosfere. Kombinacijom opažanja s modelima omogućuje se procjena temperatura u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu na čitavom planetu, čak i u područjima za koja imamo malo podataka kao što su polarna područja.

Svjetska meteorološka organizacija je mjerodavni glas Ujedinjenih naroda o vremenu, klimi i vodama.
public.wmo.int

Za više informacija kontaktirajte:
Clare Nullis, službenik za odnose s medijima SMO Mobitel: +41 79 709 13 97 E-pošta: cnullis(at)wmo.int