Objave - priopćenja
75. obljetnica smrti Andrije Mohorovičića jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena
DHMZ, 16. 12. 2011. - U nedjelju, 18. prosinca 2011. godine, obilježava se 75. godišnjica smrti Andrije Mohorovičića, velikog hrvatskog znanstvenika, seizmologa svjetskog glasa i meteorologa koji je svojim radom dao značajan doprinos meteorološkoj znanosti.
U povodu 150. godišnjice neprekinutih meteoroloških mjerenja na Griču i Geofizičkog zavoda "Andrija Mohorovičić", Geofizički odsjek PMF-a publicirao je monografiju "Nulla dies sine observatione - 150 godina Geofizičkog zavoda u Zagrebu".
Prenosimo što je o Andriji Mohorovičiću napisano u monografiji u poglavlju "Životopisi znanstvenog i nastavnog osoblja":
"Andrija Mohorovičić (23. siječnja 1857., Volosko - 18. prosinca 1936., Zagreb): Gimnaziju je završio na Sušaku 1875. i odmah potom upisao se na studij matematike i fizike na Sveučilištu u Pragu. Studij je završio 1878. Doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu (1893.) s temom Rezultati opažanja oblaka u Bakru.
Nakon završetka studija zaposlio se kao namjesni učitelj na Gimnaziji u Zagrebu (1879.-1880.). Godine 1880. u Pragu je položio i profesorski ispit. Poslije toga premješten je na Realku u Osijeku. Od 1. studenoga 1882. premješten je na svoje traženje, jer mu je "falilo more i kamenje" (kako je sam govorio), na Nautičku školu u Bakru. U Bakru je službovao kao pravi učitelj i predavao matematiku, fiziku i meteorologiju. Godine 1886. dodijeljen mu je naslov profesora srednjih učilišta. Godine 1887. osnovao je pri školi meteorološku postaju na kojoj je održavao redovita meteorološka mjerenja. Sam je konstruirao nefoskop, instrument za određivanje smjera i brzine gibanja oblaka. Proučavajući gibanje oblaka i zračno strujanje, u Bakru je uspio objaviti desetak radova. U jednom od njih po prvi je put cjelovito opisan tzv. atmosferski rotor. U Zagreb dolazi ujesen 1891. i zapošljava se na Kraljevskoj velikoj realki, a 1. siječnja 1892. preuzima upravu nad Meteorološkim opservatorijem od prof. Ivana Stožira. 1894. habilitira za naslovnog (privatnog) docenta na Mudroslovnom fakultetu. Od te se godine na Sveučilištu u Zagrebu neprekidno predaje meteorologija, a kasnije i gotovo sve ostale geofizičke discipline. Za naslovnog izvanrednog sveučilišnog profesora izabran je 1910. Predavao je na Mudroslovnom fakultetu i Kraljevskoj šumarskoj akademiji. Umirovljen je krajem 1921
U početku svoga znanstvenog i stručnog rada u Zagrebu Andrija Mohorovičić se bavio uglavnom meteorologijom. Rad usmjeruje na tri područja - znanstveno tumačenje pojedinih meteoroloških pojava, vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, te proširivanje aktivnosti opservatorija i na ostala područja geofizike, posebno na seizmologiju. Nakon prijelaza u 20. stoljeće Mohorovičićev znanstveni interes okreće se samo problemima seizmologije u kojoj stječe svjetsku slavu. 1910. prvi je u svijetu, na osnovi analize seizmograma, utvrdio plohu diskontinuiteta brzina potresnih valova koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Njemu u čast ta je ploha (ujedno i najveća prirodna tvorba na Zemlji) nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom, a njeno postojanje potvrđeno je na čitavom planetu. U Zagrebu je Mohorovičić osnovao seizmološku postaju - jednu od tada najboljih u svijetu - čime je, uz svoj stalni znanstveni i stručni rad, osigurao uvjete za razvoj hrvatske seizmološke škole. Znanstvena i stručna djelatnost A. Mohorovičića temelji su današnje meteorološke i seizmološke službe u Hrvatskoj. Nabavkom preciznih opservatorijskih ura uspostavio je u Hrvatskoj i službu točnog vremena. Opća je odlika djela Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Njegove misli i ideje bile su istinski vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo godina poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje i atmosfere, duboki potresi...). Objavio je 45 znanstvenih i stručnih radova u uglednim međunarodnim i domaćim časopisima (na hrvatskom, njemačkom, engleskom i francuskom jeziku) te 23 članka u novinama.
Član dopisnik JAZU postaje 1893., a 1898. njezin pravi član. Od 1918. do 1922. bio je tajnik Matematičko-prirodoslovnog razreda Akademije.
U proljeće 1961. zaživio je američki projekt nazvan po Mohorovičiću MOHOLE. Njime je bilo predviđeno bušenje Zemljine kore do plašta, ali projekt nije uspio zbog velikih tehničkih problema i skupoće izvedbe. Godine 1970. njemu u čast nazvan je i krater polumjera 55 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid br. 8422 (u glavnom asteroidnom pojasu koji se nalazi između Marsa i Jupitera). Njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Merkuru, Veneri, Marsu i Mjesecu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, jedan brod, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima. Medaljon s likom A. Mohorovičića nalazi se na rektorskom lancu Sveučilišta u Zagrebu.
Mohorovičić je cijelu znanstvenu karijeru ostvario u Hrvatskoj, a svojim je otkrićima zadužio čitav svijet. Njegovo je ime poznato svakome seizmologu u svijetu, pa ga geofizičari redovito uvrštavaju među istaknute velikane seizmologije 20. stoljeća. Svojim zaslugama te utjecajem na hrvatsku i svjetsku znanost Mohorovičić se izdvaja među najveće hrvatske znanstvenike svih vremena".
Preuzmite monografiju u ovdje [ pdf ].