Objave - događanja
Kakvo vrijeme, klimu i vode ostavljamo budućim naraštajima?
150 godina međunarodne suradnje u službi vremena, klime i vode
DHMZ, 20. 3. 2023. - Konvencija kojom je utemeljena Svjetska meteorološka organizacija (WMO) stupila je na snagu 23. ožujka 1950. i svake godine taj datum se obilježava kao Svjetski meteorološki dan.
Ipak, povijest WMO-a započela je s Međunarodnom meteorološkom organizacijom koja je utemeljena 1873. u vrijeme dok se nije ni slutilo do čega će nas dovesti onečišćenje uzrokovano industrijalizacijom i ljudskim djelovanjem koje je tada tek započinjalo. Pogled unazad o proteklih 150 godina dovoljno je dugačko razdoblje za zapitati se: Kakvo vrijeme, klimu i vode ostavljamo budućim naraštajima?, pa je to i moto ovogodišnjeg Svjetskog meteorološkog dana.
Što je meteorološka znanstvena i stručna zajednica postigla u prošlosti, njezin napredak u sadašnjosti i potencijal za budućnost (od telegrama i pomorskih prognoza s kraja 19. stoljeća do superračunala i svemirske tehnologije) u razdoblju od 150 godina otkad se uslijed djelovanja stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu prosječna globalna temperatura povećala za više od 1°C:
19. stoljeće
20. stoljeće
21. stoljeće
Budućnost
Čitavo to vrijeme nacionalne meteorološke i hidrološke službe neprekidno rade na prikupljanju i standardizaciji podataka na kojima se temelje vremenske prognoze koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Povijest razmjene podataka u okviru WMO-a nevjerojatna je priča o znanstvenoj viziji, tehnološkom razvoju te prije svega o jedinstvenom sustavu suradnje u službi društva.
Vremenske prilike sve su ekstremnije, ocean je sve topliji i kiseliji, razine mora sve su više, a ledenjaci i led se otapaju. Promjene se sve više ubrzavaju. Moramo odmah hitno djelovati da smanjimo emisije kako bismo budućim naraštajima ostavili planet na kojem će moći ne samo preživjeti, već i živjeti u blagostanju.
Srećom zahvaljujući brzom znanstvenom i tehnološkom napretku znatno poboljšana točnost vremenskih prognoza i ranih upozorenja koja spašavaju živote. Velike količine podataka razmjenjuju se slobodnije u zajednici koja je šira no ikad prije i na raspolaganju imamo nove alate kao što su strojno učenje i umjetna inteligencija.
Ostvaren je znatan napredak u praćenju, simuliranju i predviđanju globalne klime, čime se dobivaju podaci za pomoć pri donošenju odluka.
Buduće vrijeme, klima i kruženje vode razlikovat će se od onoga na što smo navikli. Dobra je vijest da će nam meteorološke, klimatološke i hidrološke usluge pomoći u suočavanju s povezanim izazovima i iskorištavanju prilika.
19. stoljeće
Povijest WMO-ove zajednice je impresivna. Počeci prognoziranja vremena povezuju se sa standardizacijom pomorskih podataka i meteoroloških opažanja na moru. Ta je nastojanja među ostalima predvodio poručnik Matthew Fontaine Maury iz mornarice SAD-a, kao i admiral FitzRoy, koji je 1860. počeo izdavati upozorenja o olujama za pomorce koji su plovili nedaleko obala Ujedinjenog Kraljevstva, a godinu dana kasnije počeo je objavljivati i opće vremenske prognoze.
Električni telegraf koji je tridesetih godina 19. stoljeća izumio Samuel Morse prvi je put upotrijebljen za slanje izvješća o vremenu 1849. godine. Međutim, bilo je jasno da Morseova abeceda ne odgovara potrebama ujednačenog sustava meteoroloških opažanja koji se temelji na podacima iz velikih područja. Zbog toga je u Beču 1873. godine održan prvi Međunarodni meteorološki kongres.
Ključno je uspostaviti globalnu mrežu meteoroloških opažanja, slobodnu razmjenu opažanja među narodima i međunarodni sporazum o standardiziranim metodama opažanja i mjernim jedinicama kako bi se ta opažanja mogla međusobno uspoređivati, rekao je profesor Buys Ballot, direktor KNMI-ja (Nizozemski kraljevski meteorološki institut) i prvi predsjednik Međunarodne meteorološke organizacije, koji je tu dužnost obnašao od 1873. do 1879.
Načelo slobodne razmjene podataka otpočetka je jedna od pokretačkih sila WMO-a i to se do danas nije promijenilo.
Međunarodna meteorološka organizacija prvih je godina ostvarila spor, ali kontinuiran napredak u području meteoroloških instrumenata i nastojanja da se uspostavi globalna mreža meteoroloških postaja. Tijekom prve Međunarodne polarne godine (1882. – 1883.), postavljene su postaje za opažanja po Sjevernom polu, a tijekom druge Međunarodne polarne godine (1932. – 1933.), dokazano je kako se opažanjima u polarnim područjima može poboljšati točnost prognoza u drugim dijelovima svijeta.
U 20. stoljeću došlo je do velikih napredaka u meteorologiji, ali i do novih zahtjeva za međunarodnom suradnjom, što se opetovano pokazalo tijekom I. i II. svjetskog rata.
Struktura Međunarodne meteorološke organizacije više nije bila dovoljna. Na sastanku Međunarodnog meteorološkog odbora održanom 1946. godine usvojen je nacrt Svjetske meteorološke konvencije, koja je potpisana 11. listopada 1947., a na snagu je stupila 23. ožujka 1950. Međunarodna meteorološka organizacija službeno je postala Svjetska meteorološka organizacija 17. ožujka 1951.
20. stoljeće
Nakon završetka II. svjetskog rata obnova gospodarstava i nagli porast pomorskog i zračnog prometa doveli su do proširenja kapaciteta za opažanje i telekomunikacijskih kapaciteta na kopnu i moru te u zraku. Međutim, i dalje su bili prisutne velike praznine.
Tijekom Međunarodne geofizičke godine 1957. – 1958. nastojalo se popuniti te praznine koordiniranim naporima da se opažanjima obuhvati cijela površina Zemlje. Meteorološki program uključivao je mjerenja sunčeva zračenja i atmosferskog ozona te je na taj način doprinio boljem razumijevanju Zemljina zaštitnog ozonskog omotača i potrebe da ga se zaštiti od štetnih kemikalija.
Usporedo s time, pojava meteoroloških satelita označila je početak nove ere pokrivenosti cijelog planeta podacima dobivenim opažanjem. Sovjetski Savez lansirao je prve satelite u orbitu Zemlje tijekom 1957., koji su nosili nazive SPUTNIK-1 i SPUTNIK-2. Sjedinjene Države lansirale su satelit pod nazivom EXPLORER-1 2. siječnja 1958., a prvi isključivo meteorološki satelit na svijetu, nazvan Television Infrared Observation Satellite (TIROS-1), lansirale su 1. travnja 1960.
To je Opću skupštinu Ujedinjenih naroda potaknulo da zatraži od WMO-a da istraži potencijal meteoroloških satelita u okviru programa za miroljubivu uporabu svemira. Ostavivši po strani politička razmimoilaženja, Sjedinjene Države i SSSR izradili su izvješće na temelju kojeg je WMO 1963. godine pokrenuo Svjetski program promatranja vremena (World Weather Watch Programme). Taj je program postao okosnica znanosti o atmosferi, meteoroloških službi i globalne suradnje.
World Weather Watch proslavit će tijekom 2023. svoj 60. rođendan. Stariji je od interneta, s kojim dijeli inicijale (World Wide Web), i jednako važan. U okviru tog programa izrađuju se meteorološka opažanja na kopnu i moru te iz svemira, pripremaju se vremenske prognoze i upozorenja te se slobodno i neograničeno razmjenjuju podaci na svjetskoj razini u stvarnom vremenu.
Programom World Weather Watch postavljeni su temelji za stjecanje suvremenih znanstvenih spoznaja i za tehnološki napredak u području računalstva, telekomunikacija i satelita. Osim toga, on je poslužio kao model za druge programe međunarodne suradnje kao što su Global Climate Observing System (GCOS) i Global Ocean Observing System (GOOS) (globalni sustavi opažanja klime i oceana).
Razvoj programa za numeričko predviđanje vremena krajem 20. stoljeća bio je jednako značajan kao napredak ostvaren u području satelitske tehnologije. Potonji su programi otvorili nove dimenzije i omogućili meteorolozima da s većom točnošću primjene podatke povezane s vremenskim prilikama u službi društva.
Izazovi
Kroz cijelu ljudsku povijest, oluje, poplave, suše i druge ekstremne vremenske pojave odnosile su brojne ljudske živote i uništavale ljudske egzistencije. Meteorologija je dospjela u središte javne pozornosti nakon niza teških vremenskih nepogoda početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, uključujući strašnu sušu u Africi, koji su se pratili na televiziji u domovima diljem svijeta.
WMO-ov Program za tropske ciklone nastao je iz tragedije nakon što je u studenome 1970. u najsmrtonosnijoj tropskoj cikloni u poznatoj povijesti u današnjem Bangladešu stradalo do 500 000 osoba. Tim programom, koji olakšava opažanja, istraživanja, koordinaciju i komunikaciju s ciljem unapređenja praćenja, prognoza i upozorenja, obuhvaćeni su svi oceanski bazeni u kojima je velika vjerojatnost pojave tropskih ciklona. Jedinstvena globalna koordinacija i suradnja u okviru WMO-a dovela je do dramatičnih napredaka u točnosti prognoza i upozorenja povezanih s tropskim ciklonama. Na taj su način tijekom godina spašene tisuće i tisuće života.
Osamdesete godine 20. stoljeća proglašene su Desetljećem vode, punim nazivom Međunarodnim desetljećem opskrbe pitkom vodom i odvodnje, kako bi se skrenula pozornost na sve veći pritisak na slatkovodne resurse. Oko 70 % Zemljine površine prekriveno je vodom, ali je tek djelić te vode neposredno dostupan ljudima za izravnu uporabu. Globalna je zajednica stoga prepoznala važnost oceanografskih i hidroloških usluga za predviđanje klime te gospodarenje vodnim resursima i njihovu sigurnost. U desetljećima koja su uslijedila potreba za tim uslugama je rasla kako su rasli izazovi koji proizlaze iz opasnosti povezanih s vodom i sigurnosti.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća veća se pozornost počela pridavati i klimatskim promjenama zbog zabrinutosti da će sve veća količina stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu ljudskim djelovanjem dovesti do velikih promjena klime.
WMO je 1976. objavio svoju prvu izjavu o klimatskim promjenama, a 1979. osnovao Svjetski program za klimu. Svjetski program za istraživanje klime (World Climate Research Programme), među čijim sponzorima je i WMO, osnovan je 1980., a daljnji napredak u razvoju klimatologije ostvaren je 1988. uspostavom Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).
Sljedeće su godine WMO i UNEP započeli proces pregovora o Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Kako je rastao fokus na klimu u međunarodnim politikama, rasli su i zahtjevi upućeni WMO-u za znanstvenim podacima i predviđanjima u okviru inicijativa kao što su Globalni program promatranja atmosfere (Global Atmosphere Watch Programme) i Svjetski program meteoroloških istraživanja (World Weather Research Programme).
Kako je odmicalo 20. stoljeće, rana upozorenja klimatologa postajala su sve glasnija, a utjecaji klimatskih promjena sve očitiji. Nažalost, to nije dovelo do odgovarajućih mjera za borbu protiv klimatskih promjena. Što duže budemo odgađali smanjenje emisija stakleničkih plinova, prilagodba će postajati teža i skuplja.
21. stoljeće
Nastavlja se razvoj izvanrednih novih tehnologija za opažanje i modeliranje zahvaljujući kojima možemo unaprijediti razumijevanje Zemljina složenog globalnog vremenskog i klimatskog sustava. Tako danas imamo petodnevne prognoze koje su jednako pouzdane kao dvodnevne prognoze od prije 25 godina. Taj napredak dovodi do gospodarskih dobitaka koji se doslovno mjere u milijardama američkih dolara.
Lokalne vremenske prognoze ovise o pristupu opažanjima iz cijelog svijeta u stvarnom vremenu, koja su dostupna u okviru WMO-ova Integriranog globalnog sustava opažanja klime (WIGOS).
Danas ključne parametre u atmosferi, na kopnu i na površini oceana svakodnevno mjeri više od 30 meteoroloških i 200 istraživačkih satelita, 10 000 površinskih meteoroloških postaja, s posadom ili automatskih, 1 000 visinskih postaja, 7 000 brodova, više od 1 100 plutača, stotine meteoroloških radara i 3 000 posebno opremljenih komercijalnih zrakoplova. Ta se opažanja zatim slobodno stavljaju na raspolaganje svim zemljama svijeta u okviru WMO-ova Informacijskog sustava (WIS).
Meteorolozi i klimatolozi danas izrađuju sezonske i dugoročnije prognoze i razvijaju cjelovite vremenske i klimatske prognoze kako bi zadovoljili stalno rastuću potrebu sektora poput poljoprivrede, zdravstva, vodnog gospodarstva, prometa i energetike za meteorološkim i klimatološkim uslugama.
Međutim, njihova djelatnost više nije ograničena na vrijeme i klimu. Dok proširujemo svoj raspon predviđanja i unapređujemo svoje razumijevanje cjelokupna Zemljina sustava, javlja se velika potreba za jačanjem razmjene podataka u drugim područjima kao što su hidrologija, sastav atmosfere, kriosfera i svemirska meteorologija.
Danas u području izrade i uporabe podataka djeluje skupina sve raznolikijih dionika koja uključuje nacionalne meteorološke i hidrološke službe, privatni sektor i akademsku zajednicu. Dostupno je više podataka o Zemljinu sustavu no ikad prije, što je posljedica iskoraka u razvoju zemaljske i svemirske tehnologije daljinskog istraživanja, kao i u brzini obrade i veličini memorije računala koja se upotrebljavaju za meteorološko modeliranje.
S obzirom na potrebe koje se brzo razvijaju, na Izvanrednom svjetskom meteorološkom kongresu održanom 2021. odobrena je WMO-ova Objedinjena podatkovna politika. Tom se politikom na sveobuhvatan način ažuriraju politike kojima se usmjerava međunarodna razmjena meteoroloških i klimatoloških podataka te s njima povezanih podataka o Zemljinom sustavu i još se jednom potvrđuje opredijeljenost za slobodnu i neograničenu razmjenu podataka kao kamen temeljac na kojem WMO-ova zajednica počiva već 150 godina.
Ona će pomoći WMO-ovoj zajednici u jačanju i održavanju praćenja i predviđanja svih sastavnica Zemljina sustava, čime će se ostvariti ogromne društveno-gospodarske koristi. Usto će doći do dodatne razmjene svih vrsta podataka o okolišu, što će pak svim članicama WMO-a omogućiti pružanje boljih, točnijih i pravovremenijih meteoroloških i klimatoloških usluga.
Izazovi
WMO u svojim Izvješćima o stanju globalne klime prati promjene u klimatskom sustavu do kojih je dolazilo tijekom godina. U tim se izvješćima prikazuje da su ključni pokazatelji klimatskih promjena – koncentracije stakleničkih plinova, površinska temperatura, toplina u oceanima, acidifikacija oceana, topljenje ledenjaka, gubitak morskog leda i podizanje razine mora – na rekordnim razinama u povijesti mjerenja. Stalno se približavamo nižoj temperaturnoj granici od 1,5 °C koja je utvrđena Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama.
Klimatske promjene dovode do ekstremnijih vremenskih i klimatskih pojava kao što su duži i intenzivniji toplinski valovi, obilnije kiše i snažnije suše. Naša osjetljivost na negativne utjecaje vremenskih pojava povećava se u nizu područja. Broj stanovnika megagradova ili zona visokog rizika poput nizinskih izloženih obalnih područja i naplavnih ravnica veći je no ikad.
Potrebni su bolji kapaciteti za praćenje, predviđanje i komunikaciju o tome kakvo će vrijeme biti i kakve će biti njegove posljedice kako bi se društvu pomoglo da razumije vremenske prilike koje možemo očekivati u budućnosti i prilagodi im se. S obzirom na njihovu važnu ulogu u mnogim posljedicama klimatskih promjena, mjerama za borbu protiv klimatskih promjena nužno je obuhvatiti i vode.
Unatoč velikim tehnološkim iskoracima, u globalnom sustavu opažanja još postoje velike rupe. Prevelik broj ljudi u ugroženim zemljama nije obuhvaćen ni najosnovnijim ranim upozorenjima kojima bi ih se obavijestilo da će ih uskoro pogoditi nepovoljne vremenske prilike.
Polovica država na svijetu nema sustave ranog upozoravanja, a broj država koje nemaju regulatorne okvire za povezivanje ranih upozorenja s planovima za postupanje u slučaju opasnosti još je veći. Obuhvat je najlošiji u zemljama u razvoju, koje se nalaze na prvoj crti obrane od klimatskih promjena, posebno u najslabije razvijenim državama i malim otočnim državama u razvoju.
WMO stoga predvodi novu inicijativu pod nazivom Early Warnings for All (Rana upozorenja za sve) kako bi se u sljedećih pet godina sve stanovnike svijeta zaštitilo sustavima ranog upozoravanja. U toj inicijativi sudjeluje cijela WMO-ova zajednica, kao i šira obitelj Ujedinjenih naroda, razvojne banke i privatni sektor, uključujući digitalne divove.
Moramo svima poboljšati mogućnost predviđanja i izgraditi njihove kapacitete za djelovanje. Prepoznajmo vrijednost ranih upozorenja i djelovanja kao ključnih instrumenata za smanjenje rizika od katastrofa i potporu prilagodbi klimatskim promjenama, rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres najavljujući kampanju.
Sustavi ranog upozoravanja općenito se smatraju jednom od najlakše ostvarivih mjera za prilagodbu klimatskim promjenama jer pružaju relativno jeftin i djelotvoran način za zaštitu stanovništva i imovine od ekstremnih vremenskih i klimatskih pojava, uključujući oluje, poplave i toplinske valove. Procjenjuje se da se ulaganje u te sustave vraća deseterostruko.
Globalna komisija za prilagodbu izračunala je da bi se ulaganjem od samo 800 milijuna američkih dolara u te sustave u zemljama u razvoju izbjegli gubici u iznosu od 3 – 16 milijardi američkih dolara godišnje.
A koliko to košta? Samo 50 centi po osobi godišnje u sljedećih pet godina.
Budućnost
Potražnja za informacijama o vremenskim, klimatološkim i hidrološkim prognozama u narednim će se godinama vjerojatno povećavati među donositeljima odluka.
Superračunala, satelitska tehnologija i tehnologija daljinskog istraživanja, pametni mobilni uređaji, stalni znanstveni napredak i međunarodna suradnja doveli su do revolucije u oblikovanju i pružanju tih meteoroloških, klimatoloških i hidroloških usluga. Sve više tih inovacija dolazi iz privatnog sektora.
Uz odgovarajuća ulaganja u znanost i tehnologiju i bolju javno-privatnu suradnju meteorološke i klimatološke službe zadovoljit će rastuće zahtjeve za prilagođenim i cjelovitim vremenskim i klimatskim prognozama. Ta poboljšanja donijet će znatnu vrijednost svim narodima.
Istraživanja koja okupljaju zajednice koje se bave fizičkim i društvenim znanostima od ključne su važnosti za razumijevanje razmjera i tempa promjena u vremenskim i klimatskim prilikama te u kruženju vode, što će nam pomoći u povećanju otpornosti i prilagodbi.
Znanost i inovacije također su ključni alati za zaštitu zdravlja oceana. Iz tog je razloga desetljeće od 2021. do 2030. proglašeno Desetljećem znanosti o oceanu za održivi razvoj. To će desetljeće biti odlučujuće razdoblje za ostvarenje 17 ciljeva održivog razvoja koje su formulirali Ujedinjeni narodi. Ostvarenje mnogih od njih ugroženo je zbog klimatskih promjena.
IPCC je izjavio da je ovo posljednji trenutak za poduzimanje drastičnih mjera.
IPCC predviđa da će u narednim desetljećima u svim regijama doći do povećanja klimatskih promjena, što će uključivati intenzivnije toplinske valove, duža topla godišnja doba i kraća hladna godišnja doba. Međutim, promjenama neće biti obuhvaćene samo temperature, već i količina kiše, vjetrovi, snijeg i led, obalna područja i oceani.
Kruženje vode intenzivira se uslijed klimatskih promjena, dovodeći do obilnijih kiša i s njima povezanih poplava, kao i do intenzivnijih suša u mnogim regijama. Stoga je potrebno hitno i objedinjeno djelovanje usmjereno na klimu i vode, zajedno s mnogo boljim praćenjem voda i gospodarenjem vodama kako bi vode bile dio rješenja, a ne samo dio problema klimatskih promjena.
U najnovijem izvješću IPCC-a navodi se da bez trenutnog i velikog smanjenja emisija u svim sektorima neće biti moguće ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5° C. Globalna temperatura stabilizirat će se kad emisije ugljičnog dioksida dosegnu nultu neto razinu. Da bi se ostvario cilj od 1,5 °C (2,7 °F), globalna nulta neto razina emisija ugljičnog dioksida morala bi se dostići početkom pedesetih godina 21. stoljeća, a da bi se ostvario cilj od 2 °C (3,6 °F), ta bi se razina morala dostići početkom sedamdesetih.
Imamo razloga za nadu. Svi se naraštaji ujedinjuju u borbi protiv izazova klimatskih promjena, koju predvode mladi.
Od 2010. bilježi se stalno smanjenje troškova solarne energije, kao i energije vjetra i baterija, koji su se smanjili do 85 %. Sve je više politika i zakona kojima se jača energetska učinkovitost, smanjuje se stopa krčenja šuma i ubrzava se uvođenje obnovljive energije. WMO-ova zajednica radi na unapređenju meteoroloških i klimatoloških usluga u području obnovljive energije.
Znatne mogućnosti za smanjenje emisija postoje i u gradovima i drugim urbanim područjima. Smanjenje emisija među ostalim se može postići smanjenjem potrošnje energije (na primjer, razvojem kompaktnih gradova kojima se može kretati pješice), elektrifikacijom prijevoza u kombinaciji s izvorima energije s niskom razinom emisija, kao i većim hvatanjem i skladištenjem ugljika s pomoću prirodnih rješenja.
Mjere koje poduzmemo danas oblikovat će budućnost našeg planeta.