1. Naslovnica
  2. Objave, najave , natječaji

Objave - događanja


Svjetski meteorološki dan 2019.
Sunce, Zemlja i vrijeme

DHMZ, 18. 3. 2019. - Svake godine 23. ožujka obilježava se Svjetski meteorološki dan u spomen na 23. ožujka 1950. kada je stupila na snagu Konvencija o osnivanju Svjetske meteorološke organizacije. Na ovaj dan stavlja se naglasak na važnost doprinosa nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi sigurnosti i dobrobiti društva te se obilježava aktivnostima diljem svijeta. Teme odabrane za Svjetski meteorološki dan odražavaju aktualna pitanja vezana uz vrijeme, klimu i vodu.

Sunce, Zemlja i vrijeme tema je ovogodišnjeg Svjetskog meteorološkog dana.


Sunce

Sunce je izvor energije koja pokreće sav život na Zemlji. Ta energija upravlja vremenom, oceanskim strujama i hidrološkim ciklusom, utječe na naše raspoloženje i svakodnevne aktivnosti, te je neiscrpna inspiracija za glazbu, fotografiju i umjetnost.

Sunce je zvijezda, jednaka zvijezdama koje vidimo na noćnom nebu, samo nam je mnogo, mnogo bliže. Udaljeno je od Zemlje gotovo 150 milijuna kilometara. Nalazi se u srcu našeg Sunčevog sustava i zagrijava naš planet dovoljno da na njemu može uspijevati život. Već više od 4,5 milijardi godina ova - vruća kugla užarene plazme je pokretač vremena, klime i života na Zemlji.

Promjer Sunca iznosi oko 1,39 milijuna kilometara i 109 puta je veći od promjera Zemlje. Temperatura u Sunčevoj jezgri iznosi oko 15 milijuna stupnjeva Celzija. Temperatura na površini Sunca - dijelu kojeg vidimo - iznosi oko 5 500 °C.

Bez neprekidnog dotoka Sunčeve svjetlosti i topline život na Zemlji bi prestao postojati. Za postojanje tekuće vode na našem planetu možemo zahvaliti Sunčevoj toplini. A svi oblici života - od bakterija do biljaka, kukaca, životinja i ljudi - trebaju tekuću vodu za život. Sunce pokreće hidrološki ciklus, uslijed njega voda neprestano isparava u atmosferu iz koje opet pada nazad na Zemlju.

Sunčeva aktivnost jača i slabi tijekom razdoblja od 11 godina kako se linije magnetskih polja namotane i isprepletene u njegovoj unutrašnjosti periodički probijaju na površinu. Uslijed toga javljaju se Sunčeve pjege koje se kreću površinom Sunca. Povišena magnetska aktivnost koja se povezuje sa Sunčevim pjegama može dovesti do Sunčevih baklji, koronalnih izbačaja mase i drugih elektromagnetskih pojava velikog dosega. Aurora borealis (sjeverna zora) i aurora australis (južna zora) su vidljive manifestacije svemirskog vremena.

Nacionalne meteorološke i hidrološke službe pružaju svojim korisnicima stručna znanja i usluge kojima im pomažu upregnuti snagu Sunca, ali i istovremeno se zaštititi od njega. To uključuje opažanja i prognoze 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, kao i praćenje stakleničkih plinova u atmosferi, ultraljubičastog zračenja, aerosola i ozona te njihovih posljedičnih utjecaja na ljude, klimu, kvalitetu zraka kao i morski i kopneni život.

Sunce i godišnja doba

Nagib Zemljine osi u odnosu na njenu orbitu oko Sunca određuje trajanje dnevne svjetlosti te količinu Sunčeve svjetlosti koja dopire do bilo koje geografske širine, od polarnih područja do ekvatorijalnih. Te promjene uzrokuju godišnji ciklus godišnjih doba i s njime povezane promjene u temperaturi.

Ekvinocij

Ekvinocij se na Sjevernoj polutki zbiva dvaput godišnje, oko 20. ožujka (proljetni ekvinocij) te oko 22. rujna (jesenski ekvinocij). Ekvinociji se zbivaju između ljetnog i zimskog solsticija označavajući točku kada Sunce pređe putanju ekvatora i nađe se točno iznad ekvatora između Sjeverne i Južne polutke. Osim na ekvatoru, ekvinociji su jedini datumi s jednakim trajanjem dana i noći. Na ekvatoru svi dani u godini imaju isti broj sati dana i noći.

Solsticij

Solsticiji se zbivaju dvaput godišnje. Razlikujemo ljetni i zimski solsticij. Ljetni solsticij, koji se na Sjevernoj polutki javlja oko 21. lipnja, označava dan u godini s najdužim trajanjem svijetlog dijela dana, dok zimski solsticij, koji se na Sjevernoj polutki javlja oko 21. prosinca označava dan s najkraćim trajanjem svijetlog dijela dana.

Kad je na Sjevernoj polutki ljetni solsticij, područja sjeverno od Arktičkoga kruga imaju puna 24 sata dnevne svjetlosti, dok područja južno od Arktičkoga kruga imaju puna 24 sata potpune tame. U slučaju zimskog solsticija situacija je obrnuta.

Za ljetnog solsticija Sunce se nalazi u svojoj najvišoj točki tijekom godine, dok se za zimskog solsticija nalazi u najnižoj točki. Tijekom ljetnog solsticija Zemljina Sjeverna polutka nagnuta je prema Suncu i uslijed toga dobiva više dnevne svjetlosti i bilježi više temperature. U dalekim sjevernim zemljama kao što su Island i Norveška to dovodi do neprekidne dnevne svjetlosti.

Brze činjenice

Sunce je od Zemlje udaljeno oko 149,60 milijuna kilometara.

U volumen Sunca stalo bi 1,3 milijuna volumena Zemlje.

Brzina rotacije Sunca na ekvatoru je oko 27 dana, a na polovima oko 36 dana.

Do pomrčine Sunca dolazi kada se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje. Kada Mjesec zaklanja Sunčevu svjetlost samo djelomično, to nazivamo djelomičnom pomrčinom Sunca, a kada je zaklanja u potpunosti, to nazivamo potpunom pomrčinom Sunca.

Riječ ekvinocij dolazi od latinske riječi equi, što znači jednak, i nox, što znači noć.

Proljetni ekvinocij označava početak proljeća. Od tog dana, dan je duži od noći. Slično tomu, jesenski ekvinocij označava početak jeseni, kada noć postaje duža od dana.

Ekvilucij je dan kada se dan i noć izjednačavaju, a zbiva se nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija i nekoliko dana nakon jesenskog ekvinocija.


Utjecaj Sunca na Zemlju

Zrak koji nas okružuje sastoji se od različitih plinova i čestica. Taj sloj zraka, koji se naziva Zemljinom atmosferom, na mjestu drži gravitacija. Najvećim dijelom sastoji se od dušika (78 %) i kisika (21 %). Osim što sadrži kisik koji je ljudima i drugim organizmima potreban za život, atmosfera ima i brojna druga svojstva kao npr. ozonski sloj koji upija Sunčevo ultraljubičasto zračenje i zadržavanje topline poznato pod nazivom efekt staklenika.

Sunčevo zračenje koje ne apsorbira atmosfera i koje se ne reflektira od nje (na primjer, od oblaka) dopire do površine Zemlje. Zemlja apsorbira većinu energije koja dopire do njene površine, a tek se mali dio reflektira. Ukupno, atmosfera i Zemljina površina apsorbiraju oko 70 % zračenja koje stiže do Zemlje, dok se oko 30 % reflektira natrag u svemir i ne zagrijava površinu Zemlje. Zemlja emitira energiju na mnogo većim valnim duljinama od Sunca jer je hladnija. Dio tog dugovalnog zračenja upijaju staklenički plinovi, koji zatim emitiraju energiju u svim smjerovima, uključujući i prema dolje, te na taj način zadržavaju toplinu u atmosferi.

Bez tog prirodnog efekta staklenika, prosječna temperatura na površini Zemlje iznosila bi negostoljubivih -18 °C umjesto 14 °C, koliko imamo danas. Taj efekt pojačava se povećanim koncentracijama stakleničkih plinova u atmosferi do kojih dolazi uslijed emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem kao što je izgaranje fosilnih goriva. Glavni staklenički plinovi koji se dugotrajno zadržavaju u atmosferi su ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i dušikov oksid (N20). Međutim, oni nisu jedini.

Vodena para

Vodena para je najrašireniji staklenički plin. Ne zadržava se dugo u atmosferi, ali igra ključnu ulogu u našoj klimi te u njenoj varijabilnosti i promjenama.

Ozon

Ozon se u nižem dijelu atmosfere ponaša kao staklenički plin i veliki je zagađivač. Na višim razinama, u stratosferi, ozonski sloj apsorbira Sunčevo ultraljubičasto zračenje te utječe na količinu Sunčeve topline koja će vratiti u svemir. Ozonski sloj štiti nas od negativnih učinaka prevelikog ultraljubičastog zračenja, koje može dovesti do opeklina, raka kože i oštećenja očiju.

Aerosoli

Atmosfera također sadrži male suspendirane krute i tekuće čestice. Aerosoli su male čestice prašine koje lebde u atmosferi. Uglavnom nastaju kao posljedica kemijskih reakcija između plinovitih zagađivača zraka, pijeska ili morske vode koji se uzdižu u atmosferu, šumskih požara, poljoprivrednih i industrijskih djelatnosti te ispušnih plinova automobila.

Aerosoli utječu na brojne aspekte ljudskog zdravlja i okoliša, što je vidljivo u slučaju jakog smoga ili izmaglice. Aerosoli na klimu na Zemlji utječu izravno, raspršujući Sunčevu svjetlost i upijajući je, te neizravno, mijenjajući reflektivnost oblaka. Aerosoli općenito na klimu imaju rashladni učinak koji predstavlja djelomičnu protutežu zagrijavajućem učinku stakleničkih plinova. Međutim, u određenim okolnostima mogu prouzročiti dodatno zagrijavanje, na primjer, u slučaju crnog ugljika u čađi.

Plinovi i čestice prašine izbačeni u atmosferu tijekom erupcija vulkana utječu na klimu i hlade planet zaklanjajući ga od Sunčevog zračenja koje do njega dopire. Taj efekt hlađenja katkada može potrajati mjesecima, pa čak i godinama.

Učinak albeda

Albedo je sposobnost površine da reflektira Sunčevu svjetlost (Sunčevo zračenje). Snijeg i led imaju visok učinak albeda. Dobar dio Sunčeve svjetlosti koja pada na površine prekrivene snijegom i ledom reflektira se natrag. Za razliku od toga, tamne zemljane površine imaju niski učinak albeda, što znači da upijaju više Sunčeve svjetlosti. Dakle, udio Zemljine površine prekriven ledom i snijegom utječe na to koliko se Sunčevog zračenja apsorbira, grijući planet, a koliko se reflektira. Snijeg i led koji su prekriveni čađom uslijed zagađenja više ne reflektiraju Sunčevu svjetlost, već je apsorbiraju. Topljenje se na taj način pojačava.

Što se više snijega i leda na Arktiku i Antarktici otopi, više će biti tamnih površina. Stoga zbog klimatskih promjena u polarnim područjima dolazi do daljnjeg zagrijavanja, čime se globalno pogoršavaju klimatske promjene.

Sunce i kružni tok vode

Zemlja sadrži oko 1,4 milijarde kubnih kilometara vode. U oceanima je sadržano 1,3 milijarde kubnih kilometara, a 71 milijarda kubnih kilometara otpada na slatku vodu, od čega na snijeg i led otpada više od dvije trećine.

Sunce igra ključnu ulogu u hidrološkom ciklusu, stalno isparavajući vodu u atmosferu. Dio te vode vraća se u obliku kiše, snijega ili rose. Dio tih oborina brzo isparava natrag u atmosferu. Dio dospijeva u jezera i rijeke te započinje svoje putovanje natrag u more. Dio prodire u tlo, gdje napaja podzemne vode i vlažnost tla. Podzemne vode u prirodnim uvjetima postupno se vraćaju u površinske vode i čine glavni izvor sigurnog protoka rijeka. Biljke dio vlažnosti tla i podzemnih voda ugrađuju u svoja tkiva, a dio ispuštaju u atmosferu u sklopu procesa transpiracije. Kružnim tokom vode diljem planeta kruže ogromne količine vode, a za sve to možemo zahvaliti Sunčevoj energiji.

Na Svjetski dan voda, koji se obilježava 22. ožujka svake godine, naglašava se važnost vode. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda je Voda za sve. Njome se prilagođava središnje obećanje Agende za održivi razvoj 2030. da svi moraju imati koristi od napretka u održivom razvoju.

Sunčeva aktivnost i svemirsko vrijeme

Sunčeva aktivnost jača i slabi tijekom razdoblja od 11 godina jer se linije magnetskih polja namotane i isprepletene u njegovoj unutrašnjosti periodički probijaju na površinu. Uslijed toga javljaju se Sunčeve pjege koje se zajedno kreću preko površine Sunca. Povišena magnetska aktivnost koja se povezuje sa Sunčevim pjegama može dovesti do Sunčevih baklji, koronalnih izbačaja mase i drugih elektromagnetskih pojava velikog dosega koje ugrožavaju astronaute i oštećuju satelite ili ometaju njihov rad. Brojne nacionalne meteorološke službe razvijaju sustav prognoziranja svemirskog vremena kako bi odgovorili na te izazove.

Svemirsko vrijeme označava fizičko i pojavno stanje prirodnog svemirskog okruženja, uključujući Sunce te međuplanetarna i planetarna okruženja. Cilj s njime povezane discipline je opažanje, razumijevanje i predviđanje stanja Sunca, planetarnih i međuplanetarnih okruženja i njihovih poremećaja, uz obraćanje posebne pažnje potencijalnim utjecajima tih poremećaja na biološke i tehnološke sustave.

Utjecaji svemirskog vremena mogu varirati od oštećenja satelita uzrokovanih nabijenim česticama do ometanja elektroenergetskih mreža na Zemlji za vrijeme geomagnetskih oluja, prekida radio veza na transpolarnim avionskim rutama ili poremećaja sustava za pozicioniranje satelita. Nadzor, proučavanje i primjene svemirskog vremena postaju sve važniji i važniji kako se u svakodnevnom životu sve više koristimo svemirom u telekomunikacijama, opažanjima i navigaciji.

Aurora Borealis/Aurora Australis

Aurora Borealis (polarna svjetlost na Sjevernoj polutki, sjeverna zora) i Aurora Australis (polarna svjetlost na Južnoj polutki, južna zora) predstavljaju jedine vidljive manifestacije svemirskog vremena. Energija uvijek prisutnog Sunčevog vjetra ili koronalnih izbačaja mase prenosi se u Zemljin sustav i u konačnici dovodi do ekscitacije molekula kisika i dušika u gornjim slojevima atmosfere. Kada se te molekule vrate u stanja niže energije, oslobađaju svoju energiju u obliku svjetlosti, slično načinu rada neonskog svjetla.

Zbog oblika Zemljinog magnetskog polja polarna svjetlost javlja se u obliku dva ovala oko Zemljinih magnetskih polova. Kako se intenzivira geomagnetska oluja koja uzrokuje tu pojavu, ovali se šire prema ekvatoru. Kod najekstremnijih geomagnetskih oluja, to može dovesti do vidljivosti polarne svjetlosti gotovo u cijelom svijetu.

Brze činjenice

Oblak pepela nastao erupcijom vulkana Mount Pinatuba na Filipinima 1991. godine, jedan od najvećih u posljednjih 100 godina, kružio je oko planeta 22 dana i uzrokovao globalno hlađenje ekvivalentno minimalno od 0,5 do 0,7 °C.

Furnace Creek u Dolini smrti u Kaliforniji drži rekord za najvišu ikad izmjerenu temperaturu zraka koja iznosi 56,7 °C, a izmjerena je 10. srpnja 1913.


Sunce i klimatske promjene

Kada Zemlja emitira količinu energije jednaku količini koju apsorbira, ona je u energijskoj ravnoteži i prosječna temperatura je stabilna. Međutim, od početka industrijskog doba u drugoj polovici 19. stoljeća prosječna globalna temperatura zraka porasla je za oko 1 °C.

Brzina kojom se odvijaju te trenutačne klimatske promjene za nekoliko redova veličine je veća od brzine klimatskih fluktuacija uzrokovanih Zemljinom orbitom oko Sunca. Zbog te dosad neviđene brzine, ekosustavi i ljudi imaju poteškoća s prilagodbom.

Satelitska mjerenja u zadnjih 30 godina pokazuju da se količina energije koju Sunce emitira nije povećala te da se nedavno zatopljenje zabilježeno na Zemlji ne može pripisati promjenama u Sunčevoj aktivnosti.

Porast temperature, uslijed kojeg dolazi do otapanja leda i zagrijavanja oceana, uzrokuju staklenički plinovi koji se dugo zadržavaju u atmosferi. Koncentracije ugljičnog dioksida (CO2) 2017. godine dosegnule su 405,5 dijelova na milijun (ppm) i nastavljaju rasti. Od 1990. ukupna razlika između apsorbiranog i reflektiranog Sunčevog zračenja (engl. radiative forcing) – zagrijavajući utjecaj stakleničkih plinova koji se dugo zadržavaju u atmosferi na klimu – povećala se za ukupno 41 %. Za oko 82 % porasta radiative forcinga u posljednjem desetljeću odgovoran je CO2.

Ako se trenutačni trend koncentracija stakleničkih plinova nastavi, do kraja stoljeća temperature će možda porasti za 3-5 °C. To je znatno iznad cilja Pariškog sporazuma Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), čiji je cilj porast globalne prosječne temperature održati ispod 2 °C i što je moguće bliže 1,5 °C.

Dvadeset najtoplijih godina u povijesti mjerenja zabilježeno je u protekle 22 godine, a među njima su najtoplije posljednje četiri godine.

Klimatske promjene dovele su do porasta ekstremnih vremenskih događaja povezanih s vrućinom te do novih temperaturnih rekorda na lokalnoj dnevnoj razini kao i na nacionalnim, regionalnim i globalnim razinama. Toplinski valovi počinju ranije i završavaju kasnije u toku godine te postaju učestaliji i intenzivniji. To je posljedica klimatskih promjena.

Klimatski modeli predviđaju porast srednje temperature u većini kopnenih i oceanskih regija, ekstremne vrućine u većini nastanjenih regija, obilne oborine u nekoliko regija te vjerojatnost suše i manjka oborina u nekim regijama. Predviđa se da će se rizici po ljudsko zdravlje, egzistenciju, sigurnost hrane, dostupnost vode, ljudsku sigurnost te gospodarski rast povezani s klimom povećavati s globalnim zatopljenjem.

Brze činjenice

Na Zemlji je više od 400 uzastopnih mjeseci s globalnom temperaturom zraka višom od prosjeka za 20. stoljeća. Posljednji mjesec koji je bio hladniji od prosjeka bio je prosinac 1984.

Globalna prosječna temperatura zraka viša je za oko 1 °C od one u predindustrijskom dobu. Globalne emisije CO2 moraju dosegnuti „neto nulu“ oko 2050. godine kako bi se porast temperature zadržao na 1,5 °C.

Međuvladini panel o klimatskim promjenama (IPCC): ograničavanje zatopljenja na 1,5 °C umjesto na 2 °C moglo bi smanjiti broj ljudi izloženih snažnim toplinskim valovima za 420 milijuna.


Sunce, naša dobrobit i zdravlje

Sunčeva svjetlost igra ključnu ulogu u ljudskom zdravlju i dobrobiti. Premala izloženost Suncu utječe na naše raspoloženje i dobrobit te povećava rizik od nedostatka vitamina D. Pretjerana izloženost Suncu negativno utječe na kožu, oči i imunološki sustav. Stručnjaci vjeruju da bi se četiri od pet slučajeva raka kože moglo spriječiti, budući da je štetu uzrokovanu UV zrakama uglavnom moguće izbjeći.

Ultraljubičasti indeks ili UV indeks je međunarodni mjerni standard za jačinu ultraljubičastog zračenja koje uzrokuje opekline na određenom mjestu u određeno vrijeme. Mnoge nacionalne meteorološke službe informiraju građanstvo i izdaju upozorenja o razinama UV zračenja te surađuju sa zdravstvenim tijelima na komuniciranju savjeta za sigurnost prema javnosti.

Do opeklina dolazi uslijed pretjerane izloženosti kože UV zračenju. Zaštita od opeklina od sunca vrlo je važna, budući da prekomjerno UV zračenje izravno oštećuje DNK u našim stanicama kože. Obrambeni sustav tijela često ne može u potpunosti popraviti štetu prouzročenu suncem. Ona tijekom godina postupno dovodi do starenja kože i može uzrokovati rak kože.

UV zračenje može ozbiljno utjecati na stanje naših očiju te oštetiti površinska tkiva oka, rožnicu i leću. UV zračenje može uzrokovati opekline na površini oka baš kao i na površini kože. Dugoročna izloženost UV zračenju može biti i ozbiljnija. Izloženost UV zračenju je značajan faktor rizika za razvoj očne mrene, vodeći uzrok sljepila u svijetu.

Ljudi koji na skijalištima uživaju u zimskom suncu također se moraju čuvati. Na većim nadmorskim visinama, atmosfera je rjeđa i ne filtrira toliko UV zraka. Snijeg reflektira oko 85 % Sunčevih UV zraka, što može prouzročiti opekline na izloženim dijelovima tijela. Do 80 % Sunčevih UV zraka prolazi kroz rjeđe oblake, a zračenje koje se probije može se iznova reflektirati od oblaka i od snijega.

Jednostavne mjere opreza znače veliku razliku. Hlad, odjeća, šeširi i sunčane naočale za zaštitu od UV zraka najbolja su zaštita. Nanošenje preparata za zaštitu od sunca na izložene dijelove tijela kao što su lice i ruke postaje nužnost.

Sati sunčeve svjetlosti povećavaju proizvodnju serotonina u tijelu, što utječe na to kako se osjećamo. Taj utjecaj vidljiv je u sezonskim varijacijama u psihijatrijskim pojavama povezanim s izloženošću većem ili manjem brojem sati sunčeve svjetlosti, posebno simptomima povezanim s raspoloženjem i anksioznošću, kao i kod samoubojstava.

Sunčeva svjetlost također je potrebna za proizvodnju vitamina D, koji pomaže u regulaciji količine kalcija i fosfata u tijelu, minerala koji su potrebni za održavanje zdravlja kostiju i zuba. Vrijeme potrebno za proizvodnju dovoljne količine vitamina D razlikuje se od osobe do osobe. Katkad je dovoljno svega nekoliko minuta.

Ozonski sloj

Ozonski sloj u stratosferi štiti ljude od opasnog ultraljubičastog zračenja te od drugih oblika Sunčeva zračenja. Koncentracije ozona u atmosferi prirodno variraju ovisno o Sunčevim pjegama, godišnjim dobima i geografskoj širini. Međutim, sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća otkriveno je da se ozonski sloj prazni daleko više nego što bi to mogli prouzročiti prirodni procesi jer atomi klora i broma dolaze u dodir s ozonom i uništavaju njegove molekule.

Otkriće ozonske rupe dovelo je do međunarodne akcije za postupno ukidanje upotrebe najštetnijih kemikalija kao što su klorofluorokarboni (CFC), koji ispuštaju klor, a rabe se u hladnjacima i klima uređajima, te halona, koji ispuštaju brom, a rabe se u sredstvima za gašenje požara. Uništavanje ozonskog sloja u stratosferi zaustavljeno je zahvaljujući mjerama poduzetim u sklopu Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj.

Predviđa se da će se ozon na Sjevernoj polutki i na srednjim geografskim širinama uz trenutačnu brzinu potpuno obnoviti do 2030.-ih godina. Predviđeni datum za Južnu polutku su 2050.-te godine, a za polarna područja 2060.

Montrealski protokol je najuspješniji globalni sporazum o zaštiti okoliša na svijetu kojim su ostvareni brojni pozitivni utjecaji na zdravlje ljudi. Procjenjuje se da će se do kraja ovog stoljeća izbjeći 100 milijuna slučajeva raka kože te da će se spriječiti milijuni i milijuni dodatnih slučajeva očnih mrena. Ograničavajući oštećenje ozonskog sloja, protokol također štiti ljudski imunološki sustav i sigurnost hrane jer smanjuje oštećenja usjeva te ekosustava o kojima ovisi morska flora i fauna od ključne važnosti za ribarstvo do kojih dolazi uslijed UV zračenja.

Vrućina i zdravlje

Deseci tisuća ljudi umiru svake godine od posljedica problema povezanih s ekstremnim vrućinama koji se mogu izbjeći, na primjer, toplinskog udara, kardiovaskularnih bolesti, mentalnih zdravstvenih problema, dehidracije i drugih komplikacija uzrokovanih previsokim temperaturama.

Srećom, gotovo sve negativne utjecaje izloženosti ljudi opasnim vrućinama na zdravlje moguće je spriječiti ciljanim i informiranim intervencijama. Svjetska meteorološka organizacija (SMO) surađuje sa Svjetskom Zdravstvenom organizacijom (WHO) na promicanju razvoja sustava ranih upozorenja o štetnom utjecaju vrućina na zdravlje te na tješnjoj suradnji nacionalnih meteoroloških zavoda i zdravstvenih tijela. Tim akcijskim planovima protiv negativnih učinaka vrućina na zdravlje spriječene su brojne nepotrebne smrti, ali u tom području potrebno je učiniti više.

Brze činjenice

Ukupna gospodarska korist od Montrealskog protokola procjenjuje se na 1,8 bilijuna američkih dolara do 2060. godine. 80 % tog iznosa čine izbjegnuti zdravstveni troškovi.

Na višim nadmorskim visinama atmosfera je rjeđa pa filtrira manje UV zračenja. Na svakih dodatnih 1000 metara nadmorske visine razine UV zračenja rastu za 10-12 %.


Mjerenje sunčeve svjetlosti

Znanstvenici se koriste mjerenjima Sunčevog zračenja u proučavanju varijabilnosti i promjena klime te u prognoziranju vremena.

Međutim, mjerenje Sunčeve svjetlosti teže je nego što zvuči. Ključna su dugoročna mjerenja s rezultatima koji se mogu uspoređivati između različitih mjesta i vremenskih razdoblja te različitih instrumenata. To zahtjeva posebne napore za fino kalibriranje tisuća instrumenata koji se nalaze na tlu u cijelom svijetu.

Mjerenja zračenja nužna su donositeljima odluka u industriji solarne energije. Kako bi izračunali koliko će električne energije proizvesti predložena instalacija za solarnu energiju, moraju znati količinu Sunčeve svjetlosti koja će biti dostupna za sunčanih i oblačnih dana te za kraćih zimskih i duljih ljetnih dana.

Donositelji odluka i komercijalni investitori koriste se tim procjenama prilikom utvrđivanja prikladnih lokacija za solarne elektrane.

Institut P.M.O.D. iz švicarskog Davosa već preko 100 godina proučava načine mjerenja Sunčeve svjetlosti. Od 1971. godine ondje se nalazi WMO Svjetski centar za zračenje koji održava primarni standard za mjerenje Sunčeva zračenja, takozvanu svjetsku radiometrijsku referencu. Time se osigurava točnost i usporedivost podataka tih instrumenata visoke osjetljivosti, koji se nazivaju pirheliometrima.

Njegova uloga je osigurati da se svi koriste istom točnom ljestvicom za mjerenje Sunčeva zračenja kako bi se ta mjerenja mogla uspoređivati međusobno, kao i s mjerenjima obavljenih u prošlosti i mjerenjima koja će se obaviti u budućnosti.

Bez te međunarodne suradnje na provođenju rigoroznih napora iza kulisa koje predvodi WMO znanstvenici bi mnogo slabije razumjeli klimatski sustav, a industrija solarne energije bila bi manje učinkovita.

Brze činjenice

Njemačka je najsunčaniju godinu u povijesti zabilježila 2018. godine, s 2 015 sati sunčanih sati. Ujedinjeno Kraljevstvo je drugu najsunčaniju godinu u povijesti zabilježila 2018. godine, s gotovo 1 575 sunčanih sati.

Zemlje koje se nalaze na visokim geografskim širinama na Sjevernoj polutki i koje zimi pogađaju duge arktičke noći u lipnju imaju ponoćno Sunce.

Apricity je engleska riječ kojom se označava toplina sunca zimi, vrijedan resurs za ljude suočene s mračnim, hladnim danima.


Sunce i obnovljiva energija

Energija se može iskoristiti ravno iz Sunca, čak i za oblačna vremena. Sunčeva energija rabi se diljem svijeta i postaje sve popularniji način za proizvodnju električne energije te za grijanje i desalinizaciju vode.

Troškovi proizvodnje solarnih panela ubrzano opadaju, a taj rast potiču nacionalne i regionalne subvencije.

Dva su glavna načina za proizvodnju solarne energije:

Fotonaponski paneli (PV), koji se također nazivaju solarnim ćelijama, su elektronički uređaji koji izravno pretvaraju Sunčevu svjetlost u električnu energiju. Takve solarne ćelije mogu se vidjeti posvuda, na krovovima i prozorima kuća i uredskih zgrada, punjačima za baterije i računalima, novim automobilima i avionima, solarnim farmama... Popisu nema kraja! Fotonaponski paneli danas su jedna od najbrže rastućih tehnologija za dobivanje obnovljive energije i spremni su odigrati veliku ulogu u budućem globalnom miksu za proizvodnju električne energije.

Solarne fotonaponske instalacije mogu se kombinirati za dobivanje električne energije u komercijalnim količinama ili se mogu složiti manje konfiguracije za mini-mreže za osobnu uporabu. Uporaba solarnih fotonaponskih instalacija za opskrbljivanje mini-mreža električnom energijom sjajan je način za osiguravanje pristupa električnoj energiji osobama koje žive na udaljenim mjestima, posebno u zemljama u razvoju, koje imaju izvrsne resurse solarne energije.

Trošak proizvodnje solarnih panela drastično je opao u prošlom desetljeću. One su tako postale ne samo cjenovno pristupačne, već često i najjeftiniji oblik električne energije. Tehnološki napredak također ih je učinio učinkovitijima. Vijek trajanja solarnih panela je oko 30 godina. Paneli se mogu naručiti u širokom rasponu nijansi, ovisno o vrsti materijala koji se rabi u proizvodnji.

Koncentrirana solarna energija (CSP) koristi se ogledalima za koncentriranje sunčevih zraka. Tim zrakama zatim se zagrijava tekućina. Tako se stvara para kojom se pogoni turbina i tako se proizvodi električna energija. CSP se koristi za proizvodnju električne energije u velikim solarnim elektranama.

CSP elektrana obično ima polje s ogledalima kojima se Sunčeve zrake preusmjeravaju u visoki, tanki toranj. Jedna od glavnih prednosti CSP elektrane u odnosu na fotonaponsku solarnu elektranu sastoji se u tome što ju je moguće opremiti otopljenim solima u kojima se može pohraniti toplina, čime se omogućuje proizvodnja električne energije i nakon zalaska sunca.

Uporaba solarne energije drastično je porasla u posljednjih nekoliko godina. Prema podacima Međunarodne agencije za obnovljivu energiju, instalirani kapaciteti porasli su s nešto manje od 10 000 megavata 2007. godine na gotovo 390 000 megavata 2017. godine.

Obnovljiva energija, uključujući solarnu energiju, postala je tehnologija prvog izbora te će do 2040. godine na nju otpadati gotovo dvije trećine globalnih novoinstaliranih kapaciteta zahvaljujući sve nižim troškovima te vladinim politikama koje je podupiru. Time se transformira globalni miks električne energije, u kojem će se udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije do 2040. povećati na preko 40 %. Danas on iznosi 25 % prema podacima Međunarodne agencije za energiju.

Proizvodnja električne energije s pomoću fotonaponskih ploča jako ovisi o vremenu. Stoga su pouzdane meteorološke prognoze neophodne za uravnoteženje elektroenergetske mreže i sve će više dobivati na važnosti kako se sektor obnovljive energije bude širio. Stoga su potrebne vremenske prognoze optimizirane za uporabu u energetskom sektoru.

Točna mjerenja dolaznog zračenja ključna su za dizajniranje projekata solarnih elektrana te za njihovu provedbu i njihov rad. Budući da su podaci o zračenju relativno složeni i stoga su skupi u usporedbi s drugim meteorološkim mjerenjima, dostupni su samo za ograničen broj lokacija.

Potrebe energetskog sektora pred nacionalne meteorološke zavode postavljaju nove izazove i nove prilike. Iz tog razloga, Globalni okvir za klimatske usluge (GFCS) predvodi međunarodne napore za unapređenje kvalitete, kvantitete i primjene podataka o klimi i predviđanja za potporu proizvođačima obnovljive energije u donošenju odluka.

Brze činjenice

U Maroku se gradi najveća elektrana na koncentriranu solarnu energiju (CSP) na svijetu. Očekuje se da će solarni kompleks Nour u Quarzazateu proizvesti dovoljno električne energije za preko milijun ljudi.

Solarna energija upotrebljava se preko 2 700 godina. 700. godine prije Krista staklene leće rabile su se za paljenje vatre pojačavanjem Sunčevih zraka.

Solar Impulse: dvojica švicarskih pilota 2016. godine dovršila su prvi let oko svijeta bez goriva. Preletjeli su 40 000 km kako bi promovirali uporabu solarne energije i drugih oblika obnovljive energije.