Objave - događanja
Rano upozorenje i djelovanje
Godine 2022. Svjetski meteorološki dan ističe važnost hidroloških i klimatskih informacija za smanjenje rizika od katastrofa
Ekstremne vremenske, klimatske i vodne/hidrološke pojave postaju sve češće i intenzivnije u mnogim dijelovima svijeta uslijed klimatskih promjena. Više nego ikada izloženi smo višestrukim rizicima koji rastu kao rezultat porasta stanovništva, urbanizacije i degradacije/propadanja okoliša. Prognoze koje nam govore kakvo će biti vrijeme više nisu dovoljne. Prognoze orijentirane na učinke, kojima se javnost obavješćuje o očekivanim posljedicama vremena, od ključnog su značaja za spašavanje ljudskih života i egzistencija. Unatoč tomu, još uvijek svaka treća osoba nije na odgovarajući način obuhvaćena sustavima ranog upozorenja.
Bolja koordinacija nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, tijela za upravljanje katastrofama i razvojnih agencija od temeljnog je značaja za bolju prevenciju, pripravnost i reakciju.
Izazovi s kojima se društvo suočava postali su složeniji uslijed pandemije bolesti COVID 19, dok su mehanizmi za suočavanje oslabjeli. U pandemiji je također došlo do izražaja da u današnjem međusobno povezanom svijetu napredak u ostvarivanju globalnih ciljeva u području borbe protiv klimatskih promjena, smanjenja rizika od katastrofa i održivog razvoja zahtijeva istinski prekogranični pristup pri kojem se u obzir uzimaju višestruki rizici.
Pripravnošću i sposobnošću djelovanja u pravo vrijeme i na pravom mjestu mogu se spasiti brojni životi i zaštititi egzistencije zajednica u cijelom svijetu, kako sada tako i u budućnosti.
Svjetski meteorološki dan, koji se obilježava 23. ožujka 2022., stoga je posvećen ranom upozorenju i ranom djelovanju, a naglasak se stavlja na ključnu važnost hidrometeoroloških informacija i informacija o klimi za smanjenje rizika od katastrofa.
Porast rizika
U proteklih 50 godina zabilježeno je više od 11 000 katastrofa povezanih s vremenskim, klimatskim i vodnim prilikama koje su odnijele nešto više od dva milijuna života i uzrokovale gospodarske gubitke u vrijednosti od 3,64 bilijuna američkih dolara. To bi značilo da je u prosjeku u svijetu svakoga dana poginulo 115 ljudi i da su pretrpljeni gospodarski gubici u vrijednosti od 202 milijuna američkih dolara.
Prema Atlasu smrtnosti i gospodarskih gubitaka prouzročenih ekstremnim vremenskim, klimatskim i vodnim pojavama u razdoblju 1970. – 2019. koji je objavila Svjetska meteorološka organizacija (WMO), broj katastrofa u navedenom se razdoblju upeterostručio, dok su se gospodarski gubici povećali sedam puta.
Međutim, broj smrtnih slučajeva smanjio se gotovo trostruko od 1970. godine zahvaljujući boljim strategijama ranog upozorenja i smanjenja rizika od katastrofa.
Suše su u proteklih 50 godina odnijele najviše života, posebno u Africi. Procjenjuje se da je zbog suše i njezinih posljedica u Etiopiji i Sudanu 1983. godine umrlo 450 000 osoba. Oluje su druge po broju žrtava, posebno u Aziji (u Bangladešu je jedan tropski ciklon odnio 300 000 života 1970., a jedan drugi odnio je 140 000 života 1991.).
Nažalost, siromašni su najteže pogođeni. Otprilike je devet od deset smrtnih slučajeva zabilježeno u zemljama u razvoju.
Tropski cikloni prouzročili su najviše gospodarske štete u proteklih 50 godina, a nakon njih slijede poplave. Uragan Katrina koji je pogodio Sjedinjene Države 2005. prouzročio je najveću materijalnu štetu: prijavljeni gubici dosegnuli su vrtoglavih 163,61 milijardi američkih dolara. Sljedeće tri katastrofe koje su prouzročile najveće štete sve su se dogodile 2017. (uragani Harvey, Maria i Irma).
Prečesto se istovremeno susrećemo s više opasnosti koje imaju kaskadne utjecaje na infrastrukturu, poljoprivredu, promet, energetiku i zdravstvene sustave.
Primjer je erupcija podmorskog vulkana i tsunami koji je ona prouzročila u pacifičkoj otočkoj državi Tonga u siječnju 2022. Uz fizičku štetu, stanovnici Tonge suočili su se sa zdravstvenim prijetnjama uzrokovanim vulkanskim pepelom i plinovima. Kapaciteti za suočavanje s katastrofama desetkovani su na vrhuncu godišnje sezone tropskih ciklona. Udarni i plimni valovi uzrokovani eksplozijom proširili su se svijetom, a jedna od brojnih posljedica navedene erupcije bilo je izlijevanje nafte uz peruansku obalu.
Uslijed tropskog ciklona Batsirai koji je u veljači 2022. pogodio Madagaskar do izražaja su došle kaskadne opasnosti od olujnih vjetrova i obilnih kiša, koji su odnijeli ljudske živote i uzrokovali materijalnu štetu, izazvavši poplave na obali i u unutrašnjosti, kao i klizišta i blatne bujice.
Toplinski valovi često se povezuju sa sušom, lošom kvalitetom zraka i šumskim požarima, što pak može pogoršati rizik od bujica tijekom eventualnih kiša koje uslijede nakon njih.
Ekstremne vremenske pojave i utjecaji klimatskih promjena zbog toga su postali čimbenici koji najviše doprinose krizama opskrbe hranom, raseljavanju, migracijama i društveno-gospodarskoj nesigurnosti. Upravljanje katastrofama postalo je još složenije zbog pandemije bolesti COVID-19, a opterećenje zdravstvenih objekata drastično se povećalo.
Ured UN-a za smanjenje rizika od katastrofa procijenio je da je 30 milijuna osoba raseljeno uslijed katastrofa povezanih s vremenom u 2020. U kombinaciji s ekstremnim vremenskim događajima, uključujući sušu, pandemija razorno utječe na glad i siromaštvo na svjetskoj razini. U 2020., 2,3 milijarde ljudi nije imalo odgovarajući pristup hrani cijele godine.
Zbog sve većih društveno-gospodarskih troškova ugrožen je održivi razvoj. Očekuje se da će se taj trend nastaviti, s obzirom na rizike kojima su stanovništvo, imovina i infrastruktura izloženi u našem međusobno povezanom, urbaniziranom svijetu. Procjenjuje se da će do 2030. godine pedeset posto svjetskog stanovništva živjeti u obalnim područjima izloženim poplavama, olujama i tsunamijima.
Zajednica WMO-a stoga nastoji povećati kapacitete za utvrđivanje i smanjivanje rizika povezanih s takvim ekstremima. Novom inicijativom pod nazivom Katalogiziranje opasnih vremenskih, klimatskih, vodnih i svemirskih događaja ojačat će se statistička osnova za nacionalni razvoj, planiranje i prevenciju te će se stvoriti čvrsta osnova za razumijevanje izloženosti opasnostima i njihovih utjecaja.
Klimatske promjene i ekstremne vremenske pojave
Pojava ekstremnih događaja nezabilježena je u povijesti mjerenja i povećat će se s povećanjem globalnog zagrijavanja, tvrdi se u Šestom izvješću o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Svaki je djelić stupnja važan.
U izvješću se navodi da klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem već utječu na brojne ekstremne vremenske i klimatske pojave u svim regijama svijeta. Dokazi o uočenim promjenama u ekstremnim pojavama kao što su toplinski valovi, obilne oborine, suše i tropski cikloni, a posebno dokazi koji upućuju na to da se te promjene mogu pripisati ljudskom utjecaju, porasli su u odnosu na Peto izvješće o procjeni iz 2014.
Učestalost i intenzitet ekstremnih vrućina porasli su u većini kopnenih regija od pedesetih godina 20. stoljeća, navodi IPCC. Nema regije u kojoj ti utjecaji nisu prisutni.
U pogledu utjecaja na društvo, toplinski valovi sve su redovitiji, ranije počinju i kasnije završavaju. Temperature više od 40 °C te čak 50 °C sve su češće u brojnim dijelovima svijeta i predstavljaju veliku prijetnju ljudskom zdravlju i dobrobiti.
Primjerice, na dva ekstremna toplinska vala, zabilježena 2003. (u zapadnoj Europi) i 2010. (u Ruskoj Federaciji) otpada 80 % smrtnih slučajeva povezanih s vremenom u Europi u razdoblju 1970.–2019. Pouke izvučene iz toplinskog vala iz 2003. bile su od ključne važnosti za uvođenje sustava ranog upozorenja i akcijskih planova povezanih s utjecajem vrućina na zdravlje, koje sada promiče Global Heat Health Information Network (Globalna mreža za informacije o vrućinama i zdravlju).
Ograničavanjem globalnog zagrijavanja na 1,5 °C umjesto 2 °C mogao bi se smanjiti broj osoba koje su često izložene ekstremnim toplinskim valovima za oko 420 milijuna, navodi IPCC.
Klimatske promjene utječu i na hidrološki ciklus, budući da se u toplijoj atmosferi zadržava više vlage. S obzirom na to, učestalost i intenzitet obilnih kiša povećali su se od pedesetih godina 20. stoljeća te se očekuje da će se taj trend nastaviti. Prema projekcijama, očekuje se da će se ekstremne dnevne količine oborina povećati za oko 7 % za svakih 1 °C globalnog zagrijavanja, tvrdi IPCC.
U proteklih nekoliko godina u Africi, Aziji, Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi zabilježeni su brojni primjeri mjesečnih ili čak višemjesečnih količina oborine koje su pale u nekoliko sati ili dana, uzrokovavši razorne i smrtonosne poplave.
Istovremeno se predviđa da će uslijed rastućeg globalnog zagrijavanja doći do povećanja kopnene površine pogođene češćim i snažnijim sušama. Suše su katastrofa koja je poznata po tome da nastupa sporo.
Očekuje se da će se udio snažnih tropskih ciklona (4. i 5. kategorije) u globalnim razmjerima povećavati kako se bude povećavala globalna temperatura, zbog čega će rastuće stanovništvo obalnih područja biti sve ugroženije. Postoje određeni dokazi koji upućuju na to da klimatske promjene utječu na njihove putanje, posebno u zapadnom dijelu Sjevernog Pacifika.
Složene katastrofe sve su češće. IPCC navodi da se vjerojatnost složenih poplava (olujni udari, ekstremne količine kiše i/ili protoci rijeka) na nekim lokacijama povećala i nastavit će se i dalje povećavati zbog kombiniranog učinka podizanja razine mora i intenzivnijih oborina.
Istodobni toplinski valovi i suše vjerojatno će postati učestaliji, kao i rizik od šumskih požara koji se s njima povezuje.
Rana upozorenja spašavaju živote i egzistencije
Međutim, iza tmurnih statističkih podataka nazire se poruka nade. Smrtnost je znatno smanjena zahvaljujući poboljšanim sustavima ranog upozorenja koji obuhvaćaju više rizika.
Jednostavno rečeno, bolji smo nego ikad u spašavanju života. Naša sposobnost prognoziranja i pojava usluga prilagođenih korisnicima koje se temelje na desetljećima istraživanja znatno su uznapredovali zahvaljujući superračunalima i satelitskoj tehnologiji. Ljudsku domišljatost sada nadopunjuje umjetna inteligencija. Snažnija koordinacija na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini popraćena je aktivnom mobilizacijom zajednice. Upozorenja na mobilnim telefonima i aplikacije o vremenu dostupne su čak i udaljenim područjima.
Smrtnost u svijetu smanjuje se od desetljeća do desetljeća, pa je s prosječno preko 50 000 mrtvih godišnje u sedamdesetim godinama 20. stoljeća pala na manje od 20 000 u drugom desetljeću 21. stoljeća. U sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća u prosjeku je zabilježeno 170 smrtnih slučajeva povezanih s vremenom dnevno. Taj je broj u devedesetima pao za trećinu, na 90 smrtnih slučajeva povezanih s vremenom dnevno, te je nastavio padati u drugom desetljeću 21. stoljeća, dosegnuvši 40 smrtnih slučajeva povezanih s vremenom dnevno.
Međutim, svaki je izgubljeni život previše i može se učiniti više.
Samo 40 % članica WMO-a ima sustave ranog upozorenja koji obuhvaćaju više rizika.
Postoje velika područja koja nisu obuhvaćena motrenjem vremena, posebno u Africi i malim otočnim zemljama u razvoju. U Africi je 2019. samo 26 % postaja za izvješćivanje ispunjavalo standarde WMO-a. S obzirom da je svaki lanac snažan samo onoliko koliko je snažna njegova najslabija karika, ti nedostaci ozbiljan su rizik za točnost ranih upozorenja na lokalnoj i globalnoj razini.
WMO-ov globalni sustav upozorenja koji obuhvaća više rizika (GMAS) nastoji rješavati te izazove povećavanjem dostupnosti mjerodavnih upozorenja i informacija WMO-ova Centra za informacije o vremenskom nepogodama (Severe Weather Information Centre) te nastoji pružati potporu ranom djelovanju.
Cilj GMAS-a je iskoristiti i jačati nacionalne sustave ranog upozorenja i tijela koja izdaju upozorenja, njihove kapacitete i ulaganja u njih, kao i prekograničnu suradnju. U njega je ugrađen takozvani protokol za zajedničko upozoravanje, koji izdaje automatizirana i standardizirana upozorenja o izvanrednim situacijama koja su prikladna za sve opasnosti i za sve telekomunikacijske medije te koja obavješćuju primatelje o sljedećim ključnim činjenicama: O kojoj je izvanrednoj situaciji riječ? Gdje će se ona dogoditi? Koliko je vremena preostalo do nje? Koliko je situacija ozbiljna? Kako bi ljudi trebali postupiti?
Iskustva su pokazala da su jednostavni simboli upozorenja i označavanje bojama (npr. crvenom, žutom, zelenom) vrlo djelotvorni. Istom logikom, tropskim ciklonima i olujama nadijevaju se imena kako bi se zaštitila javna sigurnost, a ne radi zabave.
Namjera GMAS-a je pružiti okvir za jačanje postojećih kapaciteta za upozoravanje i prevladati postojeće nedostatke.
On se temelji na uspjesima priznatih WMO-ovih inicijativa za suočavanje s velikim prijetnjama ljudskim životima i imovini, uključujući tropske ciklone, obalne olujne uspore, poplave i bujice, suše i toplinske valove. Većina današnjih programa WMO-a temelji se na filozofiji ranog upozorenja i ranog djelovanja.
Zbog ekstremnih vrućina milijuni ljudi izloženi su riziku od smrti i bolesti koje se mogu spriječiti. Mreža Global Heat Health Information Network (Globalna mreža za informacije o vrućinama i zdravlju) doprinosi podizanju razine osviještenosti i jačanju kapaciteta za bolje upravljanje rizicima za zdravlje koji proizlaze iz opasnih vrućina u klimi koja se mijenja i za bolju prilagodbu tim rizicima.
Zahvaljujući napretku klimatske znanosti, danas možemo nekoliko mjeseci unaprijed predvidjeti pojave kao što su El Niño i La Niña, koje imaju velik utjecaj na temperaturu, količinu kiše i obrasce oluja u različitim dijelovima svijeta. Velik je napredak ostvaren i na razini nižoj od mjesečne, koja se nalazi između etablirane rutinske primjene vremenskih prognoza i novijih sezonskih prognoza, kad se donose brojne upravljačke odluke. Sezonske i mjesečne prognoze na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini neophodan su instrument za planiranje upravljanja katastrofama. Oni su izvor informacija za donošenje odluka u sektorima koji su osjetljivi na klimu poput poljoprivrede (što posijati i kada itd.), zdravstva (bolesti koje se prenose vodom, bolesti povezane s vrućinom) i vodnog gospodarstva (prevelika ili premala količina vode).
Zajednica WMO-a pojačava pružanje usluga ranog upozorenja koje su prilagođene korisnicima o kvaliteti zraka, ultraljubičastom zračenju i opasnostima povezanim s okolišem, uključujući pješčane i prašinske oluje.
Međunarodnim sustavom upozorenja na tsunami i ublažavanja tsunamija nastoje se smanjiti katastrofalni utjecaji te velike obalne opasnosti koja je u proteklih 100 godina odnijela više od četvrt milijuna života. Tijekom tsunamija na Tongi do izražaja je došla važnost ulaganja u sustave ranog upozorenja i otpornu infrastrukturu, kao i jačanja međunarodne suradnje na smanjenju rizika od cunamija.
Prilagodba i otpornost
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres želi da se hitno povećaju sredstva kako bi se povećala zaštita od utjecaja klimatskih promjena kao što su poplave i podizanje razine mora. Konkretno, UN procjenjuje da se 50 % ukupnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena koja osiguravaju sve razvijene zemlje i multilateralne razvojne banke mora usmjeriti u prilagodbu i otpornost.
Procjenjuje se da je zemljama u razvoju potrebno 70 milijardi američkih dolara kako bi provele svoje planove prilagodbe. Međutim, taj bi iznos u 2030. mogao dosegnuti do 300 milijardi američkih dolara, a u 2050. mogao bi dosegnuti 500 milijardi američkih dolara.
Dodatan izazov predstavlja činjenica da mnoge zemlje u razvoju nemaju kvalitetne klimatološke podatke koji su im potrebni kako bi u potpunosti razumjele svoju aktualnu i buduću klimatsku situaciju i kako bi mogle donositi informirane odluke o čimbenicima kojima se moraju prilagoditi.
Sustavi ranog upozorenja koji obuhvaćaju više rizika, kojima su u središtu ljudi i kojima se u obzir uzima rodna dimenzija izuzetno su djelotvoran način za jačanje prilagodbe i otpornosti. Procjenjuje se da se ulaganjima u te usluge mogu spasiti životi i imovina u vrijednosti najmanje deset puta većoj od vrijednosti samih ulaganja.
Prema Globalnoj komisiji za prilagodbu (Global Commission on Adaptation), upozorenjem o predstojećoj oluji ili toplinskom valu, izdanom 24 sata unaprijed, može se smanjiti šteta uzrokovana tim događajem za 30 %. Izdatkom od 800 milijardi američkih dolara za usluge ranog upozorenja u zemljama u razvoju potencijalno bi se mogli izbjeći gubici u vrijednosti od tri do 16 milijardi američkih dolara godišnje.
Stoga nije iznenađenje da se u velikoj većini planova za prilagodbu klimatskim promjenama sustavi ranog upozorenja navode kao glavni prioritet, posebno u najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim zemljama u razvoju.
Unatoč tomu, u prosjeku svaka treća osoba još nije obuhvaćena sustavima ranog upozorenja. Osim toga, distribucija i komuniciranje tih upozorenja u mnogim su zemljama u razvoju preslabi da bi doprli do najugroženijeg stanovništva.
Srećom, međunarodna zajednica potaknuta je na djelovanje kako bi se to promijenilo.
Savez za hidrometeorološki razvoj (Alliance for Hydromet Development) okuplja najveće međunarodne razvojne i humanitarne institucije, kao i institucije koje financiraju borbu protiv klimatskih promjena, s ciljem snažnijeg pružanja kvalitetnih usluga povezanih s vremenom, klimom, hidrologijom i ostalih usluga povezanih s okolišem, koje tvore temelj za učinkovito djelovanje u smislu prilagodbe klimatskim promjenama i otpornosti na njih.
Instrument za financiranje sustavnih motrenja (Systematic Observations Financing Facility) uspostavljen je kako bi se osiguralo održivije financiranje navedenih usluga i prevladali nedostaci u motrenju.
Mnoge katastrofe povezane su s vodama, a Vodno-klimatska koalicija (Water and Climate Coalition) zagovara usklađenije djelovanje.
WMO surađuje s UNDRR-om ((United Nations Office for Disaster Risk Reduction)) i Globalnim instrumentom Svjetske banke za smanjenje rizika od katastrofa kao provedbenim partnerima na projektu Climate Risk and Early Warning Initiative (CREWS) (Inicijativa za klimatske rizike i rana upozorenja), koji je posvećen spašavanju života i egzistencija povećanjem pristupa ranim upozorenjima i informacijama o rizicima za stanovništvo najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih zemalja u razvoju.
Projekti uključuju poboljšanje upozorenja o opasnostima kao što su poplave u zemljama od Afganistana do Nigera, bolju komunikaciju i osviještenost o tropskim ciklonama i uraganima na Karibima i Pacifiku te jačanje kapaciteta nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi za pripremu i dostavu tih prognoza i upozorenja.
Sve je više takvih inicijativa, ali je i potreba za djelovanjem protiv klimatskih promjena sve hitnija.
Moć partnerstava
Pomoć i zaštitu u izvanrednim situacijama u 2022. trebat će ukupno 274 milijuna ljudi diljem svijeta, što predstavlja povećanje od 17 % u odnosu na prethodnu godinu, navodi se u Globalnom humanitarnom pregledu (Global Humanitarian Overview) koji je objavio Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA), što je posljedica međusobno povezanih učinaka političke i gospodarske nestabilnosti, ekstremnih vremenskih pojava i klimatskih promjena te bolesti COVID-19 na najranjivije skupine svjetskog stanovništva.
Sve veća potražnja za mjerodavnim informacijama i informacijama na temelju kojih se može djelovati dovela je do uspostave Koordinacijskog mehanizma WMO-a. Taj mehanizam pruža agencijama Ujedinjenih naroda i humanitarnim dionicima nove usluge kako bi mogli optimizirati intervencije u izvanrednim situacijama u slučaju događaja s velikim utjecajem, posebno u zemljama u razvoju.
Istraživačka zajednica nastoji ojačati suradnju između meteoroloških službi, privatnog sektora, akademske zajednice i korisnika kako bi se zajamčila točnost, pravovremenost, dostupnost i korisnost prognoza.
Izazov klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih pojava prevelik je da bi se bilo koja država mogla s njime sama nositi. Partnerstva su od ključne važnosti.
Risk-informed Early Action Partnership (REAP) (Partnerstvo za rano djelovanje na temelju informacija o rizicima) okuplja nezapamćen niz dionika iz klimatske, humanitarne i razvojne zajednice kako bi milijarda ljudi do 2025. bila sigurnija od katastrofa. Kako bi se to ostvarilo, REAP je postavio četiri cilja s naglaskom na poboljšanju sveobuhvatnih sustava za upravljanje rizicima te mobiliziranju obveza i potpore za financiranje i provedbu djelotvornih sustava ranog upozorenja i ranog djelovanja kojima su u središtu ljudi.
Prognoziranje temeljeno na učincima, koje zagovara meteorološka zajednica, važan je instrument u tom smislu. Osnovna je zamisao zamijeniti rascjepkane reaktivne pristupe, koje pokreću krize, inovativnijim djelovanjem okrenutim budućnosti i predviđanjima. Tim pristupom složene znanstvene informacije pretvaraju se u spoznaje na temelju kojih se može djelovati i koje omogućuju humanitarne intervencije koje na terenu čine istinsku razliku.
Neki od primjera su mobilizacija rashladnih centara u slučaju toplinskog vala, distribucija kompleta za pročišćavanje vode prije poplava te evakuacija ljudi i stoke i ojačavanje skloništa prije tropskih ciklona.
Financiranje temeljeno na prognozama još je jedan inovativni koncept koji se služi vremenskim prognozama i analizama rizika za kako bi se oslobađanje sredstava aktiviralo prije ekstremnih vremenskih pojava. Opći je cilj spriječiti da se prirodne opasnosti pretvore u katastrofe i smanjiti ljudsku patnju.
Umjetna inteligencija sve više obećava kao pristup temeljen na tehnologiji koji može pomoći u upravljanju rizicima od katastrofa i odgovaranju na njih. Međutim, u središtu svih rješenja moraju biti ljudi.
WMO i Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR) uspostavili su Centar izvrsnosti za otpornost na klimatske promjene i katastrofe. Njime će se ojačati naša nastojanja usmjerena na transformaciju istraživanja te znanstvenih znanja i alata u djelovanje za potporu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi klimatskim promjenama te na objašnjavanje vladama i civilnom društvu na koji način ekstremne vremenske pojave međudjeluju s drugim čimbenicima koji utječu na rizike od katastrofa i pojačavaju posljedice katastrofa na nezapamćene načine.
Ciljevi za 2030.
Od 2030., ključnog datuma u globalnom programu čiji je cilj ovaj svijet učiniti boljim mjestom, dijeli nas još samo osam godina. Do te godine trebalo bi ostvariti 17 ciljeva održivog razvoja, Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa i Pariški sporazum o klimatskim promjenama. Svi su oni međusobno povezani.
Međutim, nismo dovoljno napredovali na putu prema njihovu ostvarenju.
U Okviru iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030. navode se četiri prioriteta za djelovanje s ciljem sprečavanja novih rizika od katastrofa i smanjenja postojećih: (i.) razumijevanje rizika od katastrofa; (ii.) jačanje upravljanja rizicima od katastrofa ; (iii.) ulaganje u smanjenje rizika od katastrofa radi povećanja otpornosti; te (iv.) jačanje pripravnosti na katastrofe za djelotvoran odgovor i za unaprijeđenu ponovnu izgradnju (Build Back Better) prilikom oporavka, sanacije i obnove.
Okvir iz Sendaija sadržava i sedam globalnih ciljeva. UNDRR u 2022. naglasak stavlja na cilj G, koji glasi znatno povećati ljudima dostupnost i pristup sustavima ranog upozorenja koji obuhvaćaju više opasnosti i informacijama o riziku od katastrofa i procjenama do 2030.
Napredak u ostvarenju Okvira iz Sendaija ocijenit će se na Globalnoj platformi za smanjenje rizika od katastrofa, koja će se održati u Baliju u Indoneziji od 22. do 28. svibnja.
Odmah zatim održat će se Konferencija o ranom upozorenju o više rizika kako bi se povećalo razumijevanje i primjena sveobuhvatnih djelotvornih sustava ranog upozorenja koji obuhvaćaju više rizika i kojima su u središtu ljudi.
WMO-ova vizija je do 2030. izgraditi svijet u kojem su svi narodi, a posebno oni najugroženiji, otporniji na društveno-gospodarske posljedice ekstremnih vremenskih, klimatskih i vodnih događaja te drugih događaja povezanih s okolišem.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog meteorološkog dana usmjerena je na ostvarenje te vizije, pri čemu su veća sigurnost, otpornost i održivost na svjetskoj razini cilj na čijem ostvarenju zajednički rade WMO i njezine 193 članice.