Objave - priopćenja
Nastavak hidrološke suše
Dunav mjesecima ispod praga suše, podzemne vode blizu minimuma
DHMZ, 3. 8. 2026. - Suhi dijelovi riječnih korita i ponovno vidljivi davno potopljeni brodovi, poput broda kod Opatovca, među vidljivim su znakovima ovogodišnje hidrološke suše. No njezini su razmjeri mnogo širi. Ovogodišnja hidrološka suša nije ograničena samo na pojedine rijeke, nego se odražava i u snižavanju razina podzemnih voda. Dunav u Batini je tijekom 66 % dosadašnjeg dijela 2026. bio ispod praga hidrološke suše, dok se razine podzemne vode u dijelovima središnje, sjeverne i istočne Hrvatske nastavljaju snižavati i približavaju dosadašnjim minimumima.
Na hidrološkoj postaji Batina Dunav je 3. kolovoza 2026. dosegnuo -142 cm, što je novi najniži zabilježeni vodostaj. Na Dravi u Osijeku također je izmjeren novi najniži vodostaj koji iznosi -192 cm i za 20 cm je niži od prethodnog iz 2022. godine. Tako niski vodostaji mogu otežati plovidbu, navodnjavanje i proizvodnju hrane, vodoopskrbu te industrijsku i energetsku proizvodnju, a mijenjaju i uvjete u riječnim ekosustavima.
Prilike slične današnjima zabilježene su 2022. te tijekom sušnih godina 2003. i 1993. Tada su sušni uvjeti zbog manjka oborine bili dodatno pogoršani visokim temperaturama koje su ubrzale isušivanje tla i povećale gubitak vlage iz vegetacije. I ove godine Hrvatska i velik dio Europe bilježe istu nepovoljnu kombinaciju: dugotrajan manjak oborine, vrućinu i male riječne protoke.
Što je hidrološka suša? Manjak oborine u duljem vremenskom razdoblju utječe na površinske i podzemne zalihe vode: na protok vode u rijekama i potocima, na razinu vode u jezerima i na razinu podzemnih voda. Kada se protoci i razine dovoljno smanje nastaje hidrološka suša. Početak hidrološke suše može zaostajati nekoliko mjeseci za početkom meteorološke suše (Smanjena količina oborine u odnosu na višegodišnji prosjek ili potpuni izostanak oborine u određenom vremenskom razdoblju. Može se naglo razviti i naglo prestati.), no i trajati i nakon završetka meteorološke suše.
Najvažnije informacije:
- Dunav u Batini: novi najniži zabilježeni vodostaj (apsolutni minimum) od -142 cm, izmjeren je 3. kolovoza 2026.
- Drava kod Osijeka: -192 cm novi apsolutni minimum (20 cm ispod apsolutnog minimuma iz 2022.), izmjeren je 1. kolovoza 2026.
- Trajanje suše: Dunav u Batini je tijekom 66 % dosadašnjeg dijela 2026. (142 dana!) bio ispod praga hidrološke suše.
- Podzemne vode: u dijelovima središnje, sjeverne i istočne Hrvatske, gdje DHMZ ima pijezometre, razine podzemne vode nastavljaju opadati i približavaju se dosadašnjim minimumima.
Dunav i Drava na rekordno niskim razinama
Zašto je manjak snijega u Alpama važan za vodostaj?
Koliko ovogodišnje stanje odstupa od uobičajenog?
Nevidljiva posljedica suše: podzemna voda približava se povijesnim minimumima
Hrvatska nije iznimka - sušni uvjeti prisutni su u velikom dijelu Europe
Brojne europske rijeke od sredine srpnja imale su vrlo niske protoke
Što nas očekuje u nastavku ljeta?
Dunav i Drava na rekordno niskim razinama
Vodostaji najvećih hrvatskih rijeka tijekom srpnja kontinuirano su opadali. Glavni su razlozi dugotrajan manjak oborine tijekom 2025. (Slika 1.) i dosadašnjeg dijela 2026. te visoke temperature u uzvodnim zemljama, odnosno na područjima iz kojih Dunav i Drava dotječu u Hrvatsku.
Dunav je na velikom dijelu europskog toka na iznimno niskim razinama. Na hidrološkoj postaji Batina vodostaj je 15. srpnja 2026. pao ispod dotadašnjeg apsolutnog minimuma iz 2022., kada je izmjereno -84 cm. Nakon daljnjeg opadanja, kratkotrajnog porasta i ponovnog snižavanja, 3. kolovoza 2026. dosegnut je novi apsolutni minimum od -142 cm (Slika 2.). Novi najniži vodostaji bilježe se i dalje nizvodno npr. u Dalju, Vukovaru i Iloku.
Na Dravi se također bilježe novi rekordi pa je na hidrološkoj postaji Osijek 1. kolovoza 2026. izmjeren vodostaj od -192 cm (Slika 2.), 20 cm niži od prethodnog minimuma zabilježenog 18. kolovoza 2022.
Što znače negativne vrijednosti vodostaja? Vodostaj je visina vodne površine u odnosu na unaprijed određenu nultu razinu svake hidrološke postaje. Stoga negativne vrijednosti vodostaja poput -126 cm ili -189 cm ne znače da je rijeka ispod dna već da je visina vodne površine ispod nulte razine za tu postaju.
Zašto je manjak snijega u Alpama važan za vodostaj?
Dunav i Drava povezuju alpsko područje s Crnim morem. Obje rijeke imaju alpski snježno-kišni režim, što znači da znatan dio vode dobivaju od kiše, otapanja snijega te dotoka iz alpskih pritoka. Zato njihov protok u Hrvatskoj snažno ovisi o oborinama i o količini snijega koji se tijekom zime nakupi u Alpama.
Međutim, Alpe su i drugu sezonu zaredom ostale bez uobičajene zalihe snijega.
Njemačka, švicarska i austrijska meteorološka služba (DWD, MeteoSwiss i GeoSphere Austria) objavile su zajedničku analizu zimskog polugodišta (od studenoga 2025. do travnja 2026.). Bilo je toplije od prosjeka za 1,1 °C u odnosu na razdoblje 1991. - 2020. Oborine je bilo izrazito malo. U sjevernim Alpama bilo je to drugo najsuše zimsko polugodište od 1991., a u južnim Alpama najsuše otkada postoje mjerenja. Visine snijega su među pet najnižih od 1991.
Alpski snijeg važna je sezonska zaliha vode: njegovim postupnim otapanjem u proljeće i početkom ljeta napajaju se Drava i brojni protoci Dunava, a time posredno i sam Dunav. Kada je snijega malo, u rijeke dotječe manje vode upravo u razdoblju kada visoke temperature povećavaju isparavanje. Manjak snijega nije jedini uzrok rekordno niskih vodostaja. Njima su doprinjeli i dugotrajan manjak oborine te visoke temperature na širem području slivova Dunava i Drave.
Koliko ovogodišnje stanje odstupa od uobičajenog?
Koliko ovogodišnje stanje odstupa od uobičajenog pokazuje usporedba aktualnog vodostaja s dugogodišnjim prosjekom te s najnižim i najvišim vrijednostima zabilježenima u isto doba godine.
Hidrološka postaja Batina radi od 2001. i prva je postaja na Dunavu u Hrvatskoj. Za usporedbu s ranijim razdobljima koriste se i podaci postaje Bezdan, na suprotnoj obali Dunava, koja radi od 1856. Time je ovogodišnje stanje moguće usporediti s dugogodišnjim nizom podataka.
Vodostaji Dunava u Batini tijekom gotovo cijelog dosadašnjeg dijela 2026. bili su niži od dugogodišnjih prosječnih dnevnih vrijednosti za razdoblje 1949. - 2025. ( Slika 3.). Iznad prosjeka bili su samo od 26. veljače do 6. ožujka, ali su i tada ostali znatno ispod najviših vrijednosti zabilježenih u tom dijelu godine.
Crna linija na grafikonu označava granicu hidrološke suše od 27 cm. Riječ je o vodostaju koji je u referentnom razdoblju (1949. - 2025.) bio dosegnut ili premašen tijekom 95 % vremena, pa vrijednosti ispod te granice označavaju ekstremno niske vodostaje. U dosadašnjem dijelu 2026. Dunav je bio ispod te vrijednosti tijekom 66 % vremena. Tako dugo zadržavanje izrazito niskih vodostaja odgovara kategoriji ekstremne hidrološke suše.
Vodostaji ostalih hrvatskih rijeka također su niski i prate regionalne hidrometeorološke prilike, ali zasad uglavnom nisu dosegnuli povijesno najniže vrijednosti.
Nevidljiva posljedica suše: podzemna voda približava se povijesnim minimumima
Podzemne vode u aluvijalnim vodonosnicima (podzemni slojevi pijeska, šljunka i drugih riječnih nanosa koji sadržavaju i provode podzemnu vodu) središnje, sjeverne i istočne Hrvatske, osobito uz Savu i sjeverno od nje, mijenjaju se sporije od riječnih vodostaja. Njihove razine ovise o oborini, dotoku iz rijeka i podzemnom dotoku iz okolnih područja.
Zbog dugotrajnog manjka oborine u Hrvatskoj i susjednim zemljama te malih riječnih protoka, razine podzemne vode kontinuirano se snižavaju. Na pojedinim područjima približavaju se najnižim dosad zabilježenim vrijednostima. Budući da podzemne vode reagiraju sporije od rijeka, i njihov je oporavak sporiji.
Kako bismo prikazali trenutačno stanje u našem podzemlju prikazat ćemo razine podzemne vode (RPV) na hidrološkoj postaji podzemnih voda Repaš na Dravi (Slika 4.) i Mičevec na Savi (Slika 5.) od 1. lipnja 2022. do kraja srpnja 2026.
Razine podzemne vode (RPV) na hidrološkoj postaji Repaš uz Dravu mjere se od 1986. Najniža razina dosad zabilježena je 2022. i iznosila je 114,97 metara nad morem (mnm). Tijekom 2023. i 2024. Drava je bila bogata vodom, što se odrazilo i na porast razine podzemnih voda. (Slika 4.) Međutim, tijekom 2025., a naročito 2026. zabilježeni su tek manji porasti RPV. Uz nedostatak površinskog i podzemnog dotjecanja Drave, razine u podzemlju opadaju. Prema posljednjem dostupnom podatku od 29. srpnja 2026., razina podzemne vode iznosila je 115,05 mnm, samo osam centimetara iznad povijesnog minimuma iz 2022.
RPV na hidrološkoj postaji Mičevec uz Savu mjere se od 1987. Najniža razina dosad zabilježena je 5. travnja 2012. i iznosila je 100,12 mnm. Od kraja 2022. do druge polovice 2025. Sava je bila bogata vodom, što se odrazilo i na porast razine podzemnih voda. (Slika 5.) No, kraj 2025., a osobito 2026. zabilježeni su tek manji porasti, nakon kojih su razine podzemnih voda ponovno počele opadati. Prema posljednjem dostupnom podatku od 30. srpnja 2026., razina podzemnih voda iznosila je 100,72 mnm, odnosno 60 cm više od povijesnog minimuma iz 2012.
Hrvatska nije iznimka - sušni uvjeti prisutni su u velikom dijelu Europe
Stanje u Hrvatskoj nije izdvojeno. Vodostaji Dunava i Drave odražavaju meteorološke i hidrološke prilike na cijelim slivovima, koji se protežu daleko izvan hrvatskih granica. Sliv Save zauzima 43 % teritorija Hrvatske; uz dotok iz Slovenije i Bosne i Hercegovine, znatno ovisi i o lokalnim prilikama.
Nizozemska, zemlja koja se češće suočava s viškom nego s manjkom vode, 16. srpnja 2026. proglasila je drugu razinu upozorenja za stvarnu nestašicu vode. Krajem srpnja polovicu Engleske zahvatila je suša. Niski riječni protoci već su utjecali na poljoprivredu i okoliš, a milijuni stanovnika obuhvaćeni su ograničenjima uporabe vode. Istodobno je u dijelovima južne Švedske izdano upozorenje na rizik od nestašice vode zbog neuobičajeno niskih razina podzemnih voda i malih protoka u pojedinim rijekama.
Širu sliku suše u Europi prati Europski opservatorij za sušu (EDO) koji djeluje u okviru Copernicusove službe za upravljanje u kriznim situacijama. Njegov kombinirani indeks suše povezuje podatke o manjku oborine, vlažnosti tla i stanju vegetacije. Karta za razdoblje 11. - 20. srpnja 2026. prikazuje da je velik dio Europe bio zahvaćen različitim fazama razvoja suše - od manjka oborine i smanjenja vlage u tlu do posljedica na vegetaciji - dok se hidrološka suša očituje ponajprije u smanjenju protoka rijeka te snižavanju razina jezera i podzemnih voda. (Slika 6.). Žuto označava područja s manjkom oborine, narančasto područja u kojima je smanjena i vlažnost tla, a crveno područja na kojima su posljedice suše već vidljive na vegetaciji.
Brojne europske rijeke od sredine srpnja imale su vrlo niske protoke
Karta (Slika 7.) pokazuje da su od 21. do 31. srpnja 2026. brojne europske rijeke, osobito u srednjoj Europi, imale ozbiljno ili ekstremno niske protoke. Na velikom dijelu istog područja zabilježene su i manje ukupne zalihe vode od uobičajenih, što obuhvaća vodu u tlu te površinske i podzemne vode.
Što nas očekuje u nastavku ljeta?
Bez obilnije i dugotrajnije oborine na širem području riječnih slivova Hrvatske očekuje se daljnje postupno snižavanje vodostaja i razina podzemne vode. Lokalni i kratkotrajni pljuskovi mogu privremeno ublažiti stanje na manjem području, ali za značajniji oporavak potrebna je obilnija oborina koja zahvaća veći dio sliva i traje dovoljno dugo da se popune površinske i podzemne zalihe vode.
Prema sezonskoj prognozi, koja se temelji na produktima Europskog centara za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), u Hrvatskoj i cijeloj Europi tijekom kolovoza, rujna i listopada povećana je vjerojatnost temperatura viših od prosjeka (Slika 8.). Pritom sezonska prognoza ne određuje temperaturu za pojedine dane, nego pokazuje prevladavajuće obilježje vremena tijekom duljeg razdoblja.
Kada je riječ o oborini, sezonske prognoze ECMWF-a za kolovoz, rujan i listopad upućuju na povećanu vjerojatnost količine oborine veće od uobičajene u većem dijelu južne Europe i Sredozemlja, uključujući hrvatski Jadran (Slika 9.).
U sjevernijim dijelovima Europe, osobito u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, na jugu Norveške i Švedske te u Nizozemskoj, Danskoj i dijelovima Njemačke i Poljske, moguć je nastavak manjka oborine.
Za srednju Europu, uključujući Alpe, prognozni signal nije dovoljno izražen niti ujednačen da bi se mogao donijeti pouzdan zaključak.
Ako se prognoze ostvare, u kombinaciji s dosadašnjim hidrometeorološkim uvjetima povećala bi se vjerojatnost bilježenja novih rekordno niskih vodostaja naših rijeka i podzemnih voda.
Iako je voda obnovljiv prirodni resurs, njezine raspoložive zalihe su ograničene. Zato je važno vodu koristiti odgovorno i štedljivo, kao i održivo gospodariti svim prirodnim resursima.