1. Naslovnica
  2. Objave, najave, natječaji

Objave - priopćenja


Izvješće Ujedinjeni u znanosti: Klimatske promjene nisu stale zbog pandemije COVID-19

DHMZ, 9. 9. 2020. - Danas u 13 h objavljeno je izvješće Ujedinjeni u znanosti povodom čega je Svjetska meteorološka organizacija (WMO) izdala priopćenje čiji prijevod donosimo u cijelosti:

Info graf Ujedinjeni u znanosti

Klimatske promjene nisu prestale pojavom pandemije COVID-19. Koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi u rekordnim su razinama i nastavljaju rasti. Emisije idu u smjeru razina prije pandemije slijedeći privremeno smanjenje uzrokovano lockdownom i ekonomskim usporavanjem. Svijet se suočava s najtoplijih pet godina od kada postoje mjerenja, što je trend koji se nastavlja, i izgleda da se neće ispuniti cilj zadržavanja globalnog povećanja temperature zraka ispod 2 °C ili 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Ovo su podaci prema novom izvješću koje je sastavilo više agencija vodećih znanstvenih organizacija, Ujedinjeni u znanosti 2020. U izvješću se naglašavaju rastući i nepovratni utjecaji klimatskih promjena, koje djeluju na ledenjake, oceane, prirodu, ekonomiju i ljudske uvjete života te se često osjećaju u nepogodama povezanim s vodom, kao što su poplave ili suše. Također, istaknuto je kako je pandemija COVID-19 narušila našu mogućnost praćenja ovih promjena preko globalnih sustava motrenja.

Ovo je neviđena godina za ljude i za planet. Pandemija COVID-19 poremetila je živote širom svijeta. Istovremeno, zagrijavanje našeg planeta i narušavanje klime brzo se nastavilo, rekao je generalni tajnik UN-a Antonio Guterres u uvodnoj riječi.

Nikada prije nije bilo tako jasno da su nam potrebne dugoročne, uključive i jasne promjene kako bismo se uhvatili u koštac s klimatskom krizom i postigli održivi razvoj. Oporavak od pandemije moramo preokrenuti u stvarnu priliku da izgradimo bolju budućnost, rekao je Guterres, koji će izvješće predstaviti 9. rujna. Potrebne su nam znanost, solidarnost i rješenja.

Izvješćem Ujedinjenih u znanosti 2020., koji je drugi u nizu, upravlja WMO s dodacima Global Carbon Project, Međuvladinog panela o klimatskom promjenama (IPCC), Međuvladine komisije za oceanografiju UNESCO-a, Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), i Britanske meteorološke službe (Met Office). Ono predstavlja najnovije znanstvene podatke i rezultate koji se odnose na klimatske promjene kako bi se izvijestili donosioci odluka i aktivnosti.

Koncentracije stakleničkih plinova – koje su sada već na svojim najvišim razinama u zadnjih 3 milijuna godina – nastavljaju rasti. U međuvremenu, veliki sibirski pojas bio je suočen s produljenim i iznimnim valom vrućine tijekom prve polovice 2020., što bi bilo malo vjerojatno bez klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Štoviše, razdoblje od 2016. do 2020. smatra se najtoplijim petogodišnjim razdobljem od kada postoje mjerenja. Ovo izvješće pokazuje kako su se mnogi aspekti našeg života poremetili u 2020., a klimatske promjene nastavile su istim intenzitetom, rekao je glavni tajnik WMO-a profesor Petteri Taalas.

Najvažnije točke izvješća uključuju

Koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi (WMO)

Atmosferske koncentracije ugljičnog-dioksida (CO2) nisu pokazale znakove dosezanja najviših vrijednosti i nastavile su se povećavati do novih rekorda. Referentne postaje u mreži Globalnog programa motrenja atmosfere (GAW) izvijestile su da su koncentracije CO2 iznad 410 dijelova na milijun (ppm) tijekom prve polovice 2020., s 414,38 ppm i 410,04 ppm u Mauna Loi (Havaji) i u Cape Grimu (Tasmanija), odnosno u srpnju 2010., od 411,74 ppm i 407,83 u srpnju 2019.

Smanjenja u emisijama CO2 u 2020. vrlo će slabo utjecati na stopu povećanja atmosferskih koncentracija, što su rezultati prošlih i trenutnih emisija kao i dugoročnog životnog vijeka CO2. Održiva smanjenja emisija do nulte neto stope neophodna su kako bi se klimatske promjene stabilizirale.

Globalno ispuštanje fosilnog CO2 (Global Carbon Project)

Emisije CO2 u 2020. past će za oko 4 do 7 % u 2020. zbog lockdowna tijekom pandemije COVID-19. Točan pad ovisit će o putanji pandemije i odlukama vlada na nju.

Na vrhuncu lockdowna početkom travnja 2020., dnevne emisije globalnog CO2 pale su za besprimjernih 17 % u usporedbi s 2019. godinom. Međutim, emisije su bile jednake razinama iz 2006., ističući i nagli rast tijekom posljednjih 15 godina i kontinuiranu ovisnost o fosilnim izvorima energije.

Do ranog lipnja 2020., dnevne globalne emisije fosilnog CO2 uglavnom su se vratile unutar 5 % (1 % - 8 %) ispod razina iz 2019., čime je prošle godine dosegnut novi rekord od 36,7 milijardi tona (Gt), što je 62 % više od početka klimatskih pregovora 1990.

Globalne emisije metana uzrokovane ljudskim aktivnostima nastavile su rasti tijekom posljednjeg desetljeća. Trenutne emisije CO2 i metana nisu usklađene s putanjama emisija sukladno ciljevima Pariškog sporazuma.

Emisijski jaz (UNEP)

Transformacijske aktivnosti ne smiju se više odgađati ako se žele ispuniti ciljevi Pariškog sporazuma.

Izvješće o emisijskom jazu iz 2019. pokazalo je da smanjenje globalnih emisija, koje se godišnje zahtijeva u razdoblju 2020. - 2030., iznosi skoro 3 % za ciljanu vrijednot od 2 °C i više od 7 % godišnje za 1,5 °C ciljanu vrijednost Pariškog sporazuma.

Emisijski jaz 2030. godine procijenjen je na 12 – 15 milijardi tona (Gt) CO2 kako bi se ograničilo globalno zatopljenje ispod 2 °C. S obzirom na cilj od 1,5 °C, jaz se procjenjuje na 29 – 32 Gt CO2, što je otprilike ekvivalentno kombiniranim emisijama šest najvećih onečišćivača.

Još je uvijek moguće premostiti emisijski jaz, ali to zahtijeva hitno i usklađeno djelovanje svih zemalja i svih sektora. Znatan dio kratkoročnog potencijala može se ostvariti skaliranjem postojećih, pouzdanih politika, na primjer obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti, prijevoznih sredstava s niskim ugljikom i postupnim ukidanjem ugljena.

Gledajući izvan vremenskog okvira od 2030. godine, potrebna su nova tehnološka rješenja i postepene promjene u potrošačkim obrascima na svim razinama. Već sada postoje tehnička i ekonomično izvediva rješenja.

Stanje svjetske klime (WMO i Met Office)

Očekuje se da će prosječna globalna temperatura za razdoblje od 2016. do 2020. biti najviša ikad zabilježena, otprilike iznad 1,1 °C u odnosu na razdoblje 1850. - 1900., što je referentno razdoblje za promjenu temperature od predindustrijskog razdoblja i za 0,24 °C više od prosječne globalne temperature u razdoblju od 2011. do 2015.

U petogodišnjem razdoblju od 2020. do 2024. mogućnost da će barem jedna godina premašiti 1,5 °C iznad predindustrijske razine iznosi 24 %, s vrlo malom mogućnošću (3 %) petogodišnjeg srednjeg premašivanja ove razine. Vjerojatno je (~70 % mogućnosti) da će jedan ili više mjeseci tijekom sljedećih pet godina biti barem za 1,5 °C topliji od predindustrijskih razina.

Svake godine između 2016. i 2020., raspon leda u Arktičkome moru bio je ispod prosjeka. U razdoblju od 2016. do 2020. zabilježen je veći gubitak mase ledenjaka nego u svim petogodišnjim razdobljima od 1950. Stopa povećanja globalne srednje morske razine povećala se između 2011. - 2015. i 2016. – 2020.

Glavni su utjecaji uzrokovani ekstremnim vremenskim i klimatskim događajima. Jasan otisak klimatskih promjena na koje je utjecao čovjek primijećen je u mnogim ovim ekstremnim događajima.

Ocean i kriosfera u klimi koja se mijenja (IPCC)

Klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem utječu na sustave održavanja života, od vrha planina do morskih dubina, što vodi ubrzanom povećanju razine mora, s postepenim učincima na ekosustave i sigurnost ljudi.

Time se dovode u pitanje prilagodba i integrirani odgovori na upravljanje rizicima.

Ledeni pokrovi i ledenjaci izgubili su masu diljem svijeta. Između 1979. i 2018. raspon arktičkog morskog leda smanjio se tijekom svih mjeseci u godini. Rastući požari i naglo topljenje permafrosta kao i promjene na Arktiku i planinskoj hidrologiji promijenili su učestalost i intenzitet poremećaja ekosustava.

Svjetski ocean trajno se zagrijava od 1970. i zauzima 90 % prekomjerne topline u klimatskom sustavu. Od 1993. stopa zagrijavanja oceana, a time i apsorpcija topline više se nego udvostručila.

Morski valovi topline udvostručili su se u učestalosti i postali su dugoročni, intenzivniji i rašireniji što je rezultiralo u značajnom izbjeljivanju koralja. Ocean je apsorbirao između 20 % i 30 % ukupne antropogene emisije CO2 od 1980-ih što uzrokuje daljnju kiselost oceana.

Od otprilike 1950. mnoge su morske vrste pretrpjele promjene u geografskom rasponu i sezonskim aktivnostima što je posljedica zagrijavanja oceana, promjene morskog leda i gubitka kisika.

Globalna srednja razina mora povećava se, s ubrzanjima posljednjih desetljeća zbog povećanja stope gubitka leda na Grenlandu i na antarktičkim ledenim pokrovima, kao i zbog kontinuiranog gubitka mase ledenjaka i oceanskog termalnog širenja. Stopa povećanja globalne srednje razine mora od 3,6 ±0,5 mm/god. u razdoblju od 2006. do 2015. najveća je tijekom posljednjeg stoljeća.

Klima i vodni resursi (WMO)

Utjecaji klimatskih promjena najviše se osjete u promjenama hidroloških uvjeta uključujući promjene u dinamici snijega i leda.

Do 2050. broj ljudi koji je u opasnosti od poplava povećat će se sa sadašnje razine od 1,2 milijarde na 1,6 milijardi. Od ranih razdoblja pa do sredine 2010.-ih 1,9 milijardi ljudi ili 27 % svjetske populacije živjelo je u područjima s potencijalno jako oskudnim izvorima vode. Godine 2050. ovaj će se broj povećati na 2,7 do 3,2 milijarde ljudi.

Prema podacima iz 2019. godine 12 % svjetskog stanovništva pije vodu iz neprovjerenih i nesigurnih izvora. Više od 30 % svjetskog stanovništva ili 2,4 milijarde ljudi, živi u izrazito lošim higijenskim uvjetima.

Klimatske promjene predstavljaju povećanje broja područja s nedostatkom vode i ubrzavaju nestašice u područjima koja već imaju nedostatak vode.

Kriosfera je važan izvor pitke vode u planinskim i njihovim nizinskim područjima. Velika je vjerojatnost da će godišnje otjecanje ledenjaka dosegnuti svoj globalni vrhunac najkasnije do kraja 21. stoljeća. Nakon toga, očekuje se da će se otjecanje ledenjaka globalno smanjiti što implicira pohranu vode.

Procjenjuje se da su Srednja Europa i Kavkaz već sada dosegnuli svoj vodeni vrhunac i da će područje Tibetanske visoravni dosegnuti svoj vodeni vrhunac između 2030. i 2050. Kako otjecanje sa snježnog pokrivača, premafrosta i ledenjaka u ovom području opskrbljuje do 45 % ukupnog riječnog toka, smanjenje toka utjecat će na dostupnost vode za 1,7 milijardi ljudi.

Sustav motrenja Zemlje tijekom korone (Međuvladina oceanografska komisija i WMO)

Pandemija COVID-19 značajno je utjecala na globalne sustave motrenja, što je pak utjecalo na kvalitetu prognoza i drugih vremenskih, klimatskih sustava te sustava koji su povezani s oceanima.

Smanjenje zrakoplovnih mjerenja za čak 75 do 80 % u ožujku i travnju umanjilo je i kvalitetu izračuna prognostičkih modela. U lipnju je zabilježen neznatni oporavak. Smanjen je broj motrenja na prizemnim meteorološkim postajama s motriteljima, posebno u Africi i Južnoj Americi.

Za hidrološka motrenja kao što su protoci rijeka, situacija je slična kao i s prizemnim meteorološkim motrenjima. Automatizirani sustavi nastavili su isporučivati podatke dok nedostaju podaci s postaja na kojima mjerenja obavljaju motritelji.

U ožujku 2020. gotovo su sva oceanografska istraživačka plovila usmjerena u domaće luke. Komercijalni brodovi nisu mogli dostaviti važna oceanska i vremenska motrenja, a oceanske plutače i drugi sustavi nisu se mogli održavati. Otkazana su i četiri detaljna ispitivanja oceanskih parametara kao što su ugljik, temperatura, salinitet i vodena lužnatost, koja se provode jedanput u deset godina. Prizemna mjerenja ugljika s brodova, a koja nam govore o razvoju stakleničkih plinova, također su prestala.

Utjecaji su na motrenje klimatskih promjena dugoročni. Vjerojatno je da će se kampanje za mjerenja ravnoteže mase ledenjaka ili gustoću permafrosta, a koja se obično provode na kraju razdoblja otapanja, spriječiti ili ograničiti. Zbog svega navedenog nastali su prekidi u povijesnom nizu podataka osnovnih klimatskih parametara koji su neophodni za praćenje klimatske varijabilnosti i promjena te s njima povezanih utjecaja.