Objave - zanimljivosti
Zašto orkanski vjetar u Zagrebu nije isto što i bura u Rijeci?
DHMZ, 17. 4. 2026. - Krajem ožujka 2026. godine ciklona Deborah donijela je u Hrvatsku obilne oborine i snažan vjetar. Dok su na jadranskoj obali u orkanski udari vjetra relativno česti, Zagreb je pogodila oluja stoljeća. Na postaji Zagreb-Sokolovac izmjeren je udar vjetra od 120,6 km/h, kakav se na zagrebačkom području statistički događa tek jednom u sto godina. Orkanske brzine vjetra u glavnom gradu Hrvatske rušile su drveće, odnosila krovove, uništavale prometnu infrastrukturu, a te iste brzine u nekim drugim gradovima na jadranskoj obali uzrokovale bi tek manje štete. Kako bismo razumjeli zašto su štete od snažnog vjetra u Zagrebu bile značajno više nego u npr. Rijeci (koja je također tada imala na snazi crveno upozorenje na vjetar) pogledajmo kakve su vjetrovne prilike uobičajene za ta područja tj. kakva je njihova vjetroklima.
Usporedba vjetroklime Zagreba i Rijeke
Rekordi ciklone Deborah i treće marčane bure
Koliko je to uobičajeno?
Što nam donosi toplija budućnost? Manje prosjeka, više ekstrema
Usporedba vjetroklime Zagreba i Rijeke
Vjetrovne prilike nekog područja određene su općom cirkulacijom, geografskim položajem, razdiobom baričkih sustava (područja visokog i niskog tlaka), orografijom, dobom dana i godine te drugim čimbenicima. Hrvatska, pa tako i šire područje Zagreba i Rijeke, nalazi se u cirkulacijskom pojasu umjerenih širina. Vjetroklimu Zagreba određuju slabiji, sezonski promjenjivi vjetrovi kontinentalnog tipa, dok Rijeku obilježava snažnija i dinamičnija obalna vjetroklima s čestim jakim udarima, ponajprije iz sjeveroistočnog smjera. Na strujanja na oba područja značajno utječu okolne planine - Medvednica je značajna za Zagreb, a za Rijeku je to Učka i planine u zaleđu - koje mijenjaju smjer i brzinu vjetra nad širim područjem. U mirnim, stabilnim vremenskim uvjetima razlike u temperaturi pogoduju razvoju lokalnih vjetrova: cirkulacija obronka (zagrebačko područje) i obalne cirkulacije (riječko područje).
Vjetroklima Zagreba
Vjetrovne prilike u Zagrebu karakterizira u prosjeku relativno slab vjetar u jesen i ljeto, kada dominiraju bezgradijentna polja tlaka zraka, dok su najveće srednje mjesečne brzine klimatološki zabilježene u kasnu zimu i proljeće. Hladno doba godine, od studenog do ožujka, obilježeno je čestim ciklonalnim aktivnostima i prolascima hladnih fronti, često praćenima jakim vjetrom.
Gledajući cijelu godinu, u Zagrebu su najčešći sjeverni i sjeveroistočni (tzv. prvi kvadrant) smjer vjetra, ali uz razlike u srednjim brzinama. Naime, vjetar iz smjera sjeveroistoka u prosjeku je osjetno jači nego onaj iz smjera sjevera.
Udari vjetra također su najizraženiji iz raspona sjever–sjeveroistok (Slika 1.) te mogu premašiti brzine od 100 km/h, što odgovara jakom orkanskom vjetru po Beaufortovoj skali. Međutim, takve su vrijednosti vrlo rijetke pa se, za razliku od dominantnih smjerova vidljivih na Slici 1., ne izdvajaju jasno u ukupnoj razdiobi prikazanoj ružom vjetra. Osim tih smjerova, jaki udari vjetra su i iz smjera jugozapada koji je tipičan na prednjoj strani ciklonalnih poremećaja na kontinentalnim postajama, kada na moru u takvim situacijama prevladava jugo. Slična razdioba udara vjetra uočava se i na drugim lokacijama, primjerice u Sisku gdje se uz jugozapadni ističe i sjeverni smjer, te u Karlovcu gdje dominira smjer sjever–sjeveroistok (Slika 1.).
Vjetroklima Rijeke
Na području grada Rijeke također prevladava u prosjeku relativno slab vjetar, no bez vrlo izraženog godišnjeg hoda. Ipak, u prosjeku nešto jači vjetar uočava se tijekom veljače i ožujka. Kroz sve sezone opaža se dominantni vjetar prvog kvadranta (smjer sjever – sjeveroistok) što je očekivano s obzirom na učestalost bure na ovom području.
Očekivano jaki udari vjetra su iz sjeveroistočnog smjera (Slika 2.), uključujući dvije situacije u kategoriji orkana u 15-godišnjem razdoblju (2010. – 2024.) s izmjerenim udarima preko 120 km/h. Na ruži vjetra istaknut je i slabiji vjetar trećeg kvadranta (jugozapadni smjerovi), koji odgovara smjeru obalne cirkulacije – okomito na smjer obale. Dodatno, nešto jači jugozapadni vjetar tipičan je za vjetar lebić, koji vrlo brzo može uzrokovati velike valove uz obalu, posebice zimi. Uzrok jakog lebića najčešće je povezan s prolaskom fronte pri pomaku mezoskalnog sustava na istok.
Usporedbe radi, razdioba udara vjetra na drugim lokacijama, primjerice u Senju i Pazinu (Slika 2.), znatno se razlikuje iznosom i smjerom vjetra, dodatno naglašavajući kako lokalne karakteristike terena izravno utječu na dominantni režim vjetra određenog područja. Npr. na postaji u Senju udari vjetra značajno su jači nego u Rijeci te poprimaju smjer sjeveroistok-istok, a brzine im mogu premašiti 150 km/h. S druge strane, lokaciju Pazin karakteriziraju slabiji udari vjetra, ponajviše iz smjera jugoistok-jug.
Rekordi ciklone Deborah i treće marčane bure
U noći na četvrtak 26. ožujka 2026. ciklona Deborah najprije je zahvatila zapadne dijelove Hrvatske.
Pritom su u Rijeci i Senju 26. ožujka 2026. zabilježene brzine vjetra do 84,2 km/h prema raspoloživim (nekontroliranim) podacima (Slika 3.). Veće brzine izmjerene su već sljedeći tjedan (između 31. ožujka i 2. travnja 2026.), za vrijeme bure na Jadranu kada su zabilježene vrijednosti udara vjetra od 102,6 km/h u Rijeci i 97,6 km/h u Senju. Iako se radi o velikim brzinama vjetra, one nisu maksimalne izmjerene za riječko područje. Primjerice, dva puta je u Rijeci u novijem razdoblju (2010. – 2024.) zabilježen udar vjetra preko 120 km/h, oba puta iz smjera prvog kvadranta: 11. studenog 2013. (127,1 km/h ) te 5. ožujka 2015. (121,7 km/h ). Štoviše, udari senjske bure čak su dva puta bili preko 150 km/h: 17. veljače 2016. (153,7 km/h) i 25. siječnja 2017. (157,7 km/h).
U petak 27. ožujka 2026. u jutarnjim satima srednja brzina vjetra u Zagrebu bila je oko 55 km/h, s jakim udarima vjetra. Prema raspoloživim (nekontroliranim) podacima, na postaji Zagreb-Sokolovac izmjeren je dosad najjači udar vjetra u Zagrebu (Slika 4.) i on iznosi čak 120,6 km/h, što, prema Beaufortovoj skali, odgovara jačini srednje brzine vjetra u orkanu! Udari čije brzine odgovaraju jakom orkanskom vjetru izmjerene su na lokaciji Zagreb-Maksimir (96,1 km/h) i Zagreb-Lisičine (101,9 km/h).
Prije 27. ožujka 2026., u razdoblju do 2010. najjači udar vjetra za čitavo zagrebačko područje izmjeren je 28. lipnja 2017. na postaji Zagreb-Grič i i iznosio je 109 km/h. Na toj lokaciji, gdje je u tijeku obnova zgrade Hrvatskog povijesnog muzeja, nema automatiziranih mjerenja pa se taj maksimum ne može izravno usporediti s nedavnim događajem. Najveća zabilježena vrijednost maksimalnog udara vjetra za lokaciju Zagreb-Maksimir izmjerena je u srpnju 2008. godine i iznosila je 94,0 km/h. U novijem razdoblju (2010. – 2024.) zabilježene su dvije situacije orkanskih udara vjetra, obje uzrokovane premještanjem mezoskalnog konvektivnog sustava ljeti: Prva je izmjerena 30. srpnja 2014. (88,2 km/h) i druga tijekom nevremena 19. srpnja 2023. (91,8 km/h). Potonja je, nažalost, imala i ljudske žrtve.
Treba napomenuti da su na lokaciji Zagreb-Maksimir uočene razlike u izmjerenim vrijednostima između pojedinih senzora, iako su neki od njih međusobno udaljeni svega nekoliko desetaka metara, što dodatno potvrđuje izrazitu lokalnu varijabilnost udara vjetra. Naime, s obzirom na to da su područja najjačih udara vjetra vrlo malih horizontalnih razmjera, očekivana je izražena prostorna i vremenska varijabilnost tih vrijednosti, znatno veća nego kod srednjih mjesečnih brzina ili maksimalnih srednjih brzina vjetra.
Koliko je to uobičajeno?
Procjene koliko se često javljaju jaki udari vjetra temelje se na dostupnim podacima. U ovom slučaju obuhvaćaju relativno kratko, 15-godišnje razdoblje (2010. – 2024.), stoga ih prati određena razina nepouzdanosti. Potrebno ih je tumačiti s oprezom u kontekstu sadašnje klime, a posebno u svjetlu mogućih promjena klimatskih uvjeta u budućnosti. Ipak, takve procjene pomažu nam pratiti koliko je jak vjetar uobičajena pojava i omogućuju usporedbu između različitih područja.
Analizom 15-godišnjeg niza podataka (2010. – 2024.) izmjerenih na lokaciji Zagreb-Maksimir pokazalo se da se na toj lokaciji može očekivati premašivanje maksimalnog godišnjeg udara vjetra od 90 km/h u prosjeku jednom u 10 godina, poput udara zabilježenog 19. srpnja 2023. Maksimalni godišnji udar od oko 100 km/h može se očekivati jednom u 25-godišnjem razdoblju. Vrijednosti iznad 115 km/h, poput udara vjetra zabilježenog 27. ožujka 2026., očekuje se znatno rjeđe - jednom u razdoblju duljem od 100 godina.
Analizom istog razdoblja pokazano je da očekivane maksimalne vrijednosti udara na lokaciji Rijeka poprimaju veće iznose nego na Zagreb-Maksimir za isti povratni period. Na toj se lokaciji može očekivati premašivanje maksimalnog godišnjeg udara vjetra od 126 km/h u prosjeku jednom u 10 godina, dok se udar od oko 140 km/h može očekivati jednom u 25-godišnjem razdoblju, što je za oko 25 km/h više nego za zagrebačko područje. Očekuje se da će udar vjetra premašiti 163 km/h jednom u razdoblju duljem od 100 godina na lokaciji Rijeka.
Dakle, uočeni maksimalni udar vjetra na području Rijeke, iznosa od 102,6 km/h, uklapa se u vjetroklimu riječkog područja te predstavlja relativno čestu pojavu, s obzirom na to da se udari približne vrijednosti očekuju u razdoblju kraćem od 3 godine. Takva učestalost doprinosi većoj otpornosti okoliša i infrastrukture na riječkom području, dok je zagrebačko područje, zbog rjeđe izloženosti, osjetljivije na posljedice usporedivo jakog vjetra.
Što nam donosi toplija budućnost? Manje prosjeka, više ekstrema
Projekcije maksimalne brzine vjetra na 10 m pokazuju veliku promjenjivost i nepouzdanost tj. razmjerno slab signal klimatske promjene te su promjene na godišnjoj razini uglavnom zanemarive (u rasponu od -1 % do 3 % ovisno o dijelu Hrvatske). Međutim, takvi pokazatelji ne odražavaju u potpunosti promjene u učestalosti i intenzitetu pojedinačnih ekstremnih događaja. Naime, iako srednje brzine vjetra ne pokazuju izražen trend, postoje naznake promjena u atmosferskim uvjetima koji pogoduju razvoju jakih vremenskih sustava.
Budući da je atmosfera danas toplija za oko 1,4 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje te može sadržavati više vodene pare (oko 6 – 7 % po stupnju zagrijavanja), povećava se raspoloživa energija za razvoj i konvektivnih i frontalnih sustava. U takvim uvjetima može se očekivati veća varijabilnost i potencijalno izraženiji ekstremi, iako bez jasnog signala u srednjim vrijednostima vjetra. Vjerojatnije je da će se promjene očitovati kroz češću pojavu intenzivnih epizoda nevremena konvektivnog tipa ljeti, poput onog 19. srpnja 2023. nego kroz sustavno povećanje prosječnih brzina vjetra. U slučaju konvektivnih nevremena, ključnu ulogu imaju visoke temperature zraka, povećana količina vlage i izražena nestabilnost, uz odgovarajuće smicanje vjetra po visini, što pogoduje razvoju snažnih olujnih oblaka. S druge strane, kod sinoptičkih sustava većih razmjera, poput ciklone Deborah, važnu ulogu ima raspodjela tlaka zraka i izražen gradijent, ali i širi termodinamički uvjeti u atmosferi.
Za Sredozemlje projekcije upućuju na smanjenje ukupnog broja ciklona, osobito zimi, pri čemu se do kraja 21. stoljeća u scenariju visokih emisija (RCP8.5) očekuje pad njihove srednje učestalosti za oko trećinu. To se povezuje sa slabljenjem baroklinosti, povećanjem statičke stabilnosti i izraženijim anticiklonalnim uvjetima.
Iako projekcije ne pokazuju jednoznačan trend u intenzitetu ciklona, postoje naznake da bi najintenzivniji događaji povezani s ekstremnim brzinama vjetra, koji su i dalje dominantno vezani uz hladni dio godine, mogli biti izraženiji u budućnosti. Sličan signal uočava se i kod mediteranskih ciklona tropskog tipa (medicanea), koji se javljaju rjeđe i pretežno u jesenskom razdoblju, pri čemu se također očekuje smanjenje njihove učestalosti, ali porast intenziteta i trajanja.
Napomene
Podaci koji se odnose na razdoblje 26. ožujka do 2. travnja 2026. još nisu prošli sve stupnjeve kontrole te će konačne vrijednosti biti potvrđene nakon završne validacije.
Procjene učestalosti temelje se na relativno kratkom razdoblju mjerenja (2010. – 2024.) te ih prati određena razina nepouzdanosti. Važno je imati na umu da se odnose na konkretne mjerne lokacije, odnosno automatske meteorološke postaje (AMP) i ne moraju vrijediti za okolna područja.
Iako je puni naziv postaja s kojih su korišteni podaci AMP Ime lokacije (npr. AMP Zagreb-Sokolovac) u tekstu se radi jednostavnosti navodi samo Ime lokacije, bez oznake AMP.
U tekstu se analiziraju brzine maksimalnih udara vjetra, koji mogu biti znatno veći od srednjih brzina, pri čemu oboje izrazito variraju u prostoru i vremenu. Udari vjetra mogu se značajno razlikovati i na vrlo malim udaljenostima.
Izrazi poput olujni i orkanski korišteni su opisno za jačinu udara vjetra. Važno je imati na umu da se Beaufortova skala izvorno se odnosi na srednju brzinu vjetra, pa se ovdje koristi samo kao okvir za lakše razumijevanje jačine udara.